Fasciniran paucima tarantulama još od dječačkih dana, Prijedorčanin Duško Vujinović u svojoj kolekciji zasad ima 98 jedinki, različitih vrsta.
Za mnoge ovaj njegov neobičan, pa i čudan hobi “kriv” je časopis “Zov”, preko čijih je tekstova dobio osnovne podatke o ovoj vrsti pauka, čija su staništa prašume Latinske Amerike, Azije i Afrike.
– Kao dječak sam bio fasciniran njima i iz znatiželje sam, kada se ukazala prilika, odlučio da ih imam. S obzirom da me prijatelji i rodbina dobro poznaju, oni ne komentarišu moj hobi, jer znaju da je to dio mene. Naravno, prije njihove nabavke pročitao sam mnoštvo stručne literature, kako bih bio dobro upoznat sa čime ću se susresti. Ovo nije jeftin hobi, naročito se u početku moralo jako mnogo uložiti da bi se stvorilo što sada imam – kazao je Vujinović.
Ovladavanjem proizvodnje specifičnih crva i buba, porijeklom iz Argentine kojim se one hrane, smanjio je troškove njihove ishrane.
Tarantule su za gledanje, a ne za diranje
U njegovoj sadašnjoj kolekciji ima 20 vrsta tarantula, koje se razlikuju po podneblju s kojih potiču.
– Tarantule koje vode porijeklo iz brazilskih, urugvajskih i paragvajskih prašuma, nazvane su američkom vrstom i imaju slabiji otrov, ali zato imaju iritirajuće dlake, dok tarantule afričke i azijske vrste imaju jači otrov, a nemaju iritirajuće dlake – kazao je Vujinović.
Iako se smatraju za opasne paukove, on nas uvjerava da pretraživanjem na internetu nije pronašao nijednu informaciju da je zdrava osoba umrla od njihovog ujeda.
– Osoba koju ujede tarantula može imati određene zdravstvene tegobe, ali od njihovog ujeda se ne umire. One koje ipak preminu, vjerovatno su bolovale neku bolest ili su alergične na njih, kao što se dešava ponekad nakon ujeda ose ili stršljena – objasnio je on.
Mada ih se ne boji, ipak upozorava da tarantulu, unatoč njenom lijepom izgledu, nije poželjno dirati, već samo posmatrati u prostoru u kojem ona obitava.
Vujinović ih je smjestio u izdvojenu sobu svoje porodične kuće i nalaze se u staklenim kutijama poredanih u namjenski izrađenoj vitrini.
Odavno je ovladao i procesom njihovog razmnožavanja, tako da ih ne kupuje u inostranstvu i trenutno ima njihov podmladak.
Među njegovim odraslim tarantulama većina su ženke, koje su znatno dugovječnije od mužjaka.
– U zavisnosti od vrste, životni vijek ženke može dostići i 20 godina, tako da onaj ko ih kupi, mora znati da će s njima biti dugi niz godina. Za razliku od nje, vijek mužjaka iznosi najduže godinu dana i on služi samo za reprodukciju vrste – kazao je Vujinović.
U porodici nema nikoga ko je zainteresovan za njegov hobi i napominje da njegovog sina, maturanta, koji je uz njega stekao dovoljno znanja, ne interesuje ovaj hobi.
Njegov hobi nisu samo tarantula
Pohvalio nam se i s po jednim primjerkom egzotičnih australskih i indijskih guštera i sjeveroameričkog smuka, a u jednom akvarijumu je postavio dio biljnog svijeta i dvije ribice iz rijeke Amazon, najveće latinoameričke rijeke.
Vujinović se nada da će u budućnosti njegov posjed biti bogatiji za još neke od egzotičnih vrsta životinjskog svijeta, jer ga svako njihovo upoznavanje motiviše da ih ima.
Tekst i foto – Anadolija
