Snijeg i hladnoća ni prvog dana nastave u drugom polugodištu nisu bili smetnja đacima pješacima iz potkozarskog sela Prusci kod Svodne.
Na putu do škole i nazad svakodnevno prepješače i po 15 kilometara.
Dok njihovi vršnjaci uveliko spavaju, braća Mladen i Marko Knežević spremaju se za školu. Ustaju prije šest časova, jer do škole treba pješačiti više od pet kilometara. I to im, kažu, nije teško.
-Nije mi teško jer imamo društvo pa onda, brzo nam to prođe, priča Mladen.
Svako jutro čeka ih Željko Mijić, koji do škole u Svodni pješači sedam i po kilometara. Zajedno sa školskim drugarima prelazi dug put kroz brdovite predjele.
– Lako, ide dobro, imamo društvo isto, i nije nam teško, kaže Željko.
– Pa jedino malo uz brdo je teže, ali kad silazimo je lakše, već smo i navikli na to, dodaje Mladen.
Uprkos svakodnevnom pješačenju i po nekoliko časova, ovi dječaci u školu nikad ne kasne. Naprotiv, odlični su učenici i uspješni sportisti.
– Iz karatea imam 18 medalja, iz gimnastike imam dvije medalje, ističe Mladen.
A nakon što im završi nastava, drugari će ponovo kilometrima pješačiti do svoje kuće. Imaće vremena da prokomentarišu prvi dan škole, sportske događaje i još mnogo toga. Oni su dokaz da je, uz dovoljno želje, svaki cilj dostižan.
RTRS