Na nedavno održanom drugom atletskom maratonu „Stazama Branka Ćopića“, od Novog Grada do rodnog mesta istaknutog književnika, Hašana, Prijedorčanka Rajka Đukić (39) osvojila je treće mesto u seniorskoj konkurenciji.
Prošle godine, kada je ova manifestacija, kao jedina u najtežoj disciplini „kraljice sportova“ (dužina 42 kilometra), koja se organizuje u Republici Srpskoj i BiH, zaživjela, bila je na cilju četvrta, ali je tada učestvovala u polumaratonu, na 21 kilometar dužine.
-Sa posebnom emocijom i lakoćom trčala sam na zahtjevnoj stazi ka Hašanima, odakle je moj otac, iako sam dan ranije radila u drugoj smjeni u cvjećari, a i sutradan morala na posao – priča rekreativka vedrog duha, koja je sa velikom ljubavlju počela da se bavi trčanjem prije dvije decenije, kada je došla u grad na Sani sa porodicom, iz Zagreba, zbog poznatih događanja na ovim prostorima.
U glavnom gradu Hrvatske bavila se kao djevojčica gimnastikom, a potom svoje zadovoljstvo, uz podizanje kćerke Dragane, s ponosom ističući da završava treću godinu Medicinskog fakulteta, našla u trčanju.
-Uz obaveze koje imam, stignem da trčim na Gradskom stadionu, ili do obližnjih Brezičana, prema planini Kozari, prvenstveno zbog zdravog života, „osluškujući“ svoje tijelo. Ni kiša, snijeg, žuljevi poslije trke, ne mogu me spriječiti, a najsrećnija sam kada još neko pođe mojim stopama.
Iako skromna po prirodi, ne želi da govori o svojim uspjesima, članica Atletskog kluba Sloboda iz Novog Grada, s obzirom da nije naišla na razumijevanje u AK Prijedor, vrijedno je istaći da je prošle godine bila zvanično treća u BiH na 10.000 metara, nastupajući na tradicionalnoj „Vidovdanskoj trci“ u Brčkom.
-Bila sam deveta na „Novosadskom maratonu“, 26. na zagrebačkom „Sljemenu“, svakako da želim i ove godine, 26.oktobra biti učesnica na Ljubljanskom, gdje sam bila 47., ali je velika čast naći se među 25.000 trkača. Drago mi je i šesto mjesto na Plitvicama u Hrvatskoj, ali i kada ove godine nisam tamo bila, da je moja podrška koleginici Kristini Nikolić dala snagu da istraje – govori Rajka, koja je, svojom ženstvenošću i figurom suprotnost sportskim proporcijama, mišićavih suparnica.
Ali, izazovi su joj i duge staze, iako bez adekvatne opreme, patika, sama izdvajajući sredstva da se takmiči, i u ultramaratonima. I 13.septembra pohodiće Kozaru (120 kilometara), uz noćne marš-rute, a izdvaja 23.mjesto (12. u svojoj kategoriji) u Istri (105 km) od Lovrana do Umaga.
-Visina je 1.400 metara, ali već poslije 13 km i prolaska prve kontrolne kote, znala sam da ću stići na cilj. Nekim takmičarima iz Amerike ni sponzori, sva oprema ne pomogne, bilo nas je četvoro iz BiH, važno je da sam pomjerila granice. Dobila sam i tri, od sedam potrebnih bodova, za Monblan – kaže Đukićeva
Naravno, konačan cilj joj je da se nađe u konkurenciji svih koji pokoravaju najviši vrh Alpa, uvjerena je da će istrčati 168 kilometara.
– Želja mi je da Grad Prijedor u neko dogledno vrijeme osnuje klub za rekreativno trčanje, jer nas je dosta istinskih zaljubljenika. Svakako i da neko prepozna ova moja dostignuća, pa da se ove godine nađem među najboljim sportistima – zaključila je Đukićeva, koja zrači pozitivnom energijom i potvrđuje da sport, uz najviše zahtjeve, koje u njemu postavljaju profesionalci, može i obične osobe učiniti velikim i junacima svojih sredina. Naša sagovornica to svakako jeste.
N.Đerić/A.Drakulić
