Ukoliko se ne zaustavi odlazak vozača iz BiH u inostranstvo, uskoro neće biti dovoljno profesionalaca za volanom koji će raditi u transportu robe i putnika, a autobusi i kamioni stajaće na parkingu, kažu stručnjaci iz te oblasti.
“Šta meni vrijedi 15 godina iskustva u vožnji, položena licenca i škola kad živimo tu gdje živimo i ne mogu zaraditi od posla vozača? Ali zato u jednom Oslu, Frankfurtu ili Geteborgu živiš i radiš kao ljudsko biće. Evo, počeo sam učiti i njemački jezik”, priča Dragan M., vožač kamiona iz Prijedora, koji sada radi u Sloveniji, ali planira ići dalje za Njemačku.
Da BiH ostaje bez više profesionalnih vozača, jer su nezadovoljni platama i tretmanom u transportnim preduzećima i kod domaćih prevoznika, potvrđuju iz Udruženja vozača i automehaničara gradskog i prigradskog prevoza putnika iz Banjaluke.
“Vozači masovno odlaze. To više nije stvar izbora, nije hir, ne želi niko biti podstanar u nekoj sobici u inostranstvu, nego je puko moranje. Ovdje su uslovi loši i vozači da bi prehranili svoje porodice odlaze ‘preko'”, priča Dragan Podraščanin, potpredsjednik Udruženja.
Dodaje da poznaje mnoge šofere koji su dali otkaz kod banjalučkih prevoznika i koji su otišli, a da to nisu samo mlađi momci, već i oni sa mnogo staža za volanom.
Vladimir Grbić, predsjednik prevoznika Republike Srpske, kaže da su niske plate i nestašica posla u BiH glavni uzroci odlaska vozača.
“Skoro je jedan vozač otišao u Njemačku i tamo radi za platu od 2.500 evra, dok je kod nas plata najviše oko 1.000 maraka. Ako se nešto ne uradi, ostaćemo bez ovog kadra. Mi smo Ministarstvu saobraćaja i veza RS i Privrednoj komori predočili da je to jedan od gorućih problema. Nismo dobili nikakav odgovor niti pomoć da se vozači zadrže”, naglašava Grbić.
Dodaje da prema evidenciji koju imaju od prevoznika u Republici Srpskoj, skoro svaki prevoznik čiji šofer ode u Njemačku, Sloveniju, Kanadu, Ameriku, taj autobus i kamion bude parkiran u dvorištu jer ne mogu naći adekvatnog vozača.
“Jedan od razloga što ne možemo podići cijenu prevoza je i prisustvo nelegalnih prevoznika koji nemaju licencu, imaju neprijavljene šofere i u startu su jeftiniji od registrovanih prevoznika. Mi vozimo po istoj cijeni koja je bila i prije deset godina, kada je gorivo bilo 1,20 i sada kad je 1,79 i kad bude 2,50 KM. Kada ne možemo povećati cijenu prevoza, ne možemo biti konkurentni i platiti vozača više da bismo ga zadržali ovdje”, pojašnjava Grbić, naglašavajući da bi mogli podići plate vozačima kada bi institucije imale razumijevanja.
Ahmedin Šabanagić, direktor “Autoprevoz-busa” Mostar, potvrđuje da se i mostarski šoferi opredjeljuju za “put inostranstva”.
“Kad raspišemo konkurs za pravnike, dođe ih 30, a na konkurs za vozače samo nekoliko. Evo, neki dan smo primili pet šofera koje smo jedva našli. Potražnja je veća nego ponuda”, ističe Šabanagić.
Nezavine novine