Svjedoci Državnog tužilaštva govorili su o aktivnostima optuženog Milana Gavrilovića prilikom transporta logoraša iz Omarske na Manjaču.
Enes Kapetanović je kazao da su njegov brat i Husein Redžić optuživali Gavrilovića da ih je udario prilikom transporta. On je naveo kako je Redžić pričao da ga je Gavrilović udario nogom.
Svjedok Kapetanović je kazao da on nije bio s njima u autobusu. On je ispričao da je prije upućivanja na Manjaču bio doveden u policiju u Prijedoru u junu 1992. godine. Tu je, kako je naveo, “gospodin Gavrilović” pročitao potvrdu o kretanju i kazao da mu “ne trebaju ti ljudi”.
Kapetanović je sa dvojicom braće u konačnici završio u logoru Omarska, a 6. augusta 1992. je s drugim osobama “pokupljen” i krenuli su za Manjaču.
Svjedok je potvrdio da su prije ulaska u autobuse bili Gavrilović i Boško Grabež.
“Boško Grabež i Gavrilović su bili pratnja autobusa”, rekao je svjedok, identifikujući u sudnici Gavrilovića, čije ime ne zna.
Kapetanović je kazao da su nakon dolaska na Manjaču tokom noći prozvani Dedo Crnalić i Nezir Krak i udarani ispred autobusa. Naveo je da je ujutro čuo da su te osobe mrtve.
Kapetanović je kazao da ispred Manjače nije vidio Gavrilovića. Tužilaštvo je svjedoku predočilo izjavu iz 2010. godine u kojoj je naveo da su prilikom prozivke na Manjači bili prisutni Grabež i Gavrilović. Svjedok je kazao da su to pričali drugi, ali da se on ne može sjetiti.
Kapetanović je po ulasku na Manjaču saznao da su ubijene tri osobe, koje su bile žive kada su izašli iz autobusa.
Ovaj svjedok je odustao od mjera zaštite i odlučio javno svjedočiti na suđenju bivšim prijedorskim policajcima Darku Mrđi, Zoranu Babiću, Radenku Marinoviću i Milanu Gavriloviću.
Oni su optuženi da su učestvovali u progonu bošnjačkog stanovništva u okviru širokog i sistematičnog napada vojske i policije Republike Srpske (RS). Na teret su im, po šest tačaka optužnice, stavljena ubistva, prisilni nestanci i nečovječno postupanje 1992. godine.
Svjedok Sabrija Bećirbegović je kazao da je uhapšen u Prijedoru 22. juna 1992. i doveden u policiju, gdje je pretučen. U Omarskoj je bio do augusta kada je odveden na Manjaču.
Prilikom ulaska u autobus, kako je naveo, vidio je prijatelja Milu Gavrilovića, koji mu je rekao da ide kući. U toku noću je ipak stigao na Manjaču, gdje je iz autobusa u toku noći čuo krike i jauke.
Bećirbegović je kazao da je, kada je svanulo, njih oko 1.000 izvedeno na livadu. Tu je vidio Darka Mrđu.
On je izjavio da su tada neke osobe odvedene iza traktora i da se kasnije pričalo “da su ih klali”. Precizirao je da nije vidio gdje su odveli te osobe. Naveo je i da su neke osobe ubijene tokom noći.
“Milana Gavrilovića sam tu na Manjači pitao: ‘Mile, ti meni reče da idem kući, a ja na Manjači.’ On je samo slegnuo ramenima”, ispričao je svjedok.
Odbrani Gavrilovića je Bećirbegović rekao kako ne zna da li je optuženi ulazio u autobuse i tukao nekoga tokom tranaporta ili na Manjači.
Optuženi Gavrilović je kazao da nije nikad prekinuo prijateljstvo prema svjedoku Bećirbegoviću, koji mu nije htio pružiti ruku. Upitao ga je da li je to zato što je Srbin.
“Ne, Mile, što si Srbin. Nisam htio ruku pružiti što si me slagao da idem kući…”, odgovorio je Bećirbegović.
Optuženi je naglasio da svjedoku nije mogao pomoći, te da je mogao biti u logoru kao i on.
Suđenje će se nastaviti 24. februara.
BIRN