Od “Kozare” do “Turneje” – mnogi filmovi snimljeni su u okoini Prijedora i Kozarske Dubice.
Priliku da bar na kratko budu glumci imali su i građani. Kad se reflektori ugase, i snimi posljednja scena, ostanu uspomene i – statisti.
Ovo je priča o anegdotama potkozarskih “posuđenih glumaca” kako sami sebe u šali nazivaju.
Iako različitih životnih zanimanja, oni imaju nešto zajedničko – statiranje u filmovima. Svoju “glumačku sreću” u filmu “Sveti Georgije ubiva aždahu” u ulozi srpskog vojnika oprobao je i Zoran Drinić.
Iz ličnog iskustva, kaže, nije lako ni biti ni glumac.
Kaže, radilo se o fotografisanju boraca, gdje su jednu scenu od 15 sekundi snimali skoro cijelu noć.
Mnoge scene filma “Turneja” Gorana Markovića snimane su u Knežici kod Kozarske Dubice. Među statistima bio je i Milorad Glumac.
Njegova uloga bila je poprilično zahtjevna – morao je halapljivo da jede i to bez prestanka.
“Inače, ja mogu dosta popiti, pojesti, to nije bilo loše, prase pečeno pred nama i tako…”, kroz smijeh priča Milorad.
Dragan Bukva imao je tek četiri godine koda je statirao u čuvenoj “Kozari”. Bio je zbjegu, ali i tamo gdje se pucalo.
“Kada je zapucalo, svi su popadali po onom blatu, a ja nisam htio nipošto jer sam imao novo odijelo i pod svaku cijenu htio sam da ga sačuvam”, kaže Bukva.
Nezaboravno iskustvo – tako statisti opisuju svoj “posao”. S vremena na vrijeme pogledaju filmska ostvarenja u kojima su igrali možda neprimjetne, ali ipak, za njih bitne uloge. Svi oni misle isto – ako im se ukaže prilika, repriza je sigurna!
RTRS