Čovjek koji je za 13 dana prešao put od vođe pobune do dobričine koji sa Dodikom pije rakiju u staničnom bircuzu ima živopisnu biografiju.
Čedomir Knežević (49), mašinski tehničar iz sela Rakelići kod Prijedora, bio je izbjeglica, ratnik, mirotvorac, NVO aktivista, pa čak i saradnik OEBS i USAID, mada, priznaje, ne zna ni riječi engleskog. Uz to je i pčelar i zaštitnik napuštenih životinja.
– Kad sam našao mačka slomljene noge svi su mi govorili da mu nema spasa. Ali, izliječio sam ga i on sada živi sa mnom – kaže Čedo, koji osim mačka drugih ukućana nema.
Prije rata je živeo u Hrvatskoj, ali je 1991. izbjegao. Kao borac Vojske RS dva puta je ranjavan, ali nije dobio status ratnog vojnog invalida. Jedan njegov brat je poginuo u ratu i posthumno je odlikovan Ordenom Obilića, drugi, takođe ratni veteran, teško je bolestan.
– Rat je budalaština. Nadam se da su se ljudi dozvali pameti i da više niko nikad neće ići u rat da se sramoti i nanosi zlo i sebi i drugima – kaže Čedo.
Nakon rata je radio u Komesarijatu za izbjeglice, te u nekoliko NVO, na projektima za razvoj zajednice i pomirenje.
Murisa Marić, predsjednica Udruženja potrošača Don iz Prijedora, kaže da je Čedo, uprkos tome što je u ratu puno propatio, „ostao čovjek prema svima“, da je jedan od najagilnijih aktivista u Prijedoru, vrijedan i uvijek spreman da uči i čita sve – od zakona do romana.
– On je čovjek koji ima petlju. Radio je za Misiju OEBS, odmah poslije rata, u projektu razgraničenja, kad to nije bilo nimalo jednostavo. Entuzijasta je, bori se više za druge nego za sebe, ali je često neshvaćen – kaže Marićeva.
Entuzijasta Čedo medijima je postao zanimljiv 9. marta kada je stupio u štrajk glađu, u znak protesta zbog kašnjenja zarada željezničarima. Bez dlake na jeziku govorio je da su političke stranke ubacile u Željeznice RS toliko svojih ljudi da će oni„isisati krv i Željeznicama i cijeloj RS“, sindikalne lidere prozivao da „igraju za sebe“ i „prodaju svoje članstvo“, omladinu da „bleji po kafićima dok gladni željezničari protestuju“.
Građane je pozivao da „konačno progledaju i da ne guraju glavu u pijesak“, a pred zgradom Vlade RS uzvikivao „lopovi, lopovi“ sa uzdignutim srednjim prstom.
Ne odustajući od štrajka glađu pio je sopstveni urin, da bi „sačuvao želudac i crijeva”. I na kraju je, ničim izazvan, sjeo u autobus, otišao u Palatu Republike i predsjednika Milorada Dodika pozvao da „dođe među željezničare i sredi stanje“.
Tehnološki višak
Njegov kolega sa Željeznice RS, Branko Stojnić, tvrdi da je Čedo Knežević izuzetan majstor, koji je svojim rukama spasao hiljade maraka posrnulom preduzeću.
– Sam pravi alate sa kojima popravlja dijelove za vozove. Dosad je samo popravkom kvačila uštedio bar 10.000 KM na remontu, ali eto, nije isključeno da u restruktuiranju baš on postane tehnološki višak – kaže Stojnić.
EuroBlic