Proizvodnjom šljive, Aleksić se bavi punih 13 godina. Pod ovom voćkom, uglavnom sorte čačanka, trenutno ima tri hektara. Ove godine prinos mu je iznad prosječnog, zahvaljujući punoj primjeni agrotehničkih mjera. U to je uložio dosta novca i sad, kada bi prodajom šljive trebalo da vrati uloženo, ne može da pronađe tržište, a raniji kupci nisu zainteresovani za njegovu šljivu.
– Sa „Prijedorčankom“ sarađujem sedam godina. Šest godina su mi šljivu otkupljivali po 40 feninga, a prošle godine, zbog velikog roda, cijena je pala na 30 feninga. I time sam bio zadovoljan. Međutim, ove godine uopšte ne otkupljuju. Obraćao sam se i „Vitaminki“ u Banjaluci. Ponudili su mi otkup po 30 feninga, ali po nepovoljnim uslovima. Tražili su da obezbjedim kamion, da dođem kod njih po gajbe, oberem šljive i dovezem im u Banjaluku. To bi za mene bio veliki gubitak, jer ne bih mogao podmiriti sve te troškove – priča nam Aleksić.
Preko 50 posto šljive u Duškovom voćnjaku je zrelo i spremno za branje. Sedam tona, kaže, već je obrao i satresao u kace, za rakiju, a malobrojni kupci dođu kako bi kupili koju stotinu kilograma, što je za ovog voćara isuviše malo da bi povratio uložena sredstva.
– Nešto malo krčmim, odnosno prodajem ljudima koji žele koju stotinu kilograma šljive za rakiju ili pekmez, ali to nije ni blizu onoga koliko ja imam. Ove godine, rod će sigurno premašiti 60 tona. Ubrajam se među uzorne voćare, a eto, doživio sam da faktički šljivu prodajem kilogram po kilogram i molim ljude da kupe koju stotinu, kako bi povratio bilo šta od uloženog – kaže Duško koji je za prihranu i zaštitu šljive, ove godine, potrošio preko 3.500 KM.
Ranija cijena šljive odgovara Aleksiću i bio bi, kaže, presrećan kad bi pod takvim uslovima mogao da proda većinu ovogodišnjeg roda.
– Bio bih prezadovoljan otkupnom cijenom kakva je bila ranije, od 40 feninga, što je, na neki način, i realna tržišna cijena. Proizvodnja kakvu ja imam je industrijska proizvodnja i samo na taj način mogu opstati. Sve ostalo je nedovoljno da bih mogao u potpunosti rasprodati rod šljive – ističe Aleksić.
PREPUŠTENI SAMI SEBI
Slične muke muče i neki drugi proizvođači, ne samo u voćarskoj, već i povrtlarskoj proizvodnji. U situacijama kao što je Duškova, iza proizvođača bi trebalo da stane država, ali kod nas, nažalost, to nije praksa. Oni su prepušteni na milost i nemilost slabom domaćem tržištu.
Kozarski vjesnik