Na jednom obroku dnevno u javnoj kuhinji simboličnog naziva „Optimisti“, iza koje od polovine maja ove godine stoji istoimeno Udruženje građana u Prijedoru, ima oko 145 siromašnih.
Bez primanja
Na spisku postavljenom na ulaznim vratima narodne kuhinje ih je oko 60 više, ali neredovnih, koji dolaze kad mogu. Među njima je i Esma Sulejmanović (65), mještanka Urija. Kaže da nema nikakva primanja.
– Ni penzije ni bilo šta drugo. Ovdje mi je dobro, dođem kad mogu jer sam bolesna, pa mi je teško pješačiti pošto stanujem na Urijama, na drugom kraju grada – kaže Sulejmanović.
Zahvalan na jednom obroku je i najstariji korisnik kuhinje, penzioner i samac Gane Ćomić (91). Hvali kuhare i šefa kuhinje i naglašava da bez obroka, pošto su mu dažbine prepolovile penziju, ne bi mogao. A dobro mu dođe da i „koju progovori“.
Zijad Ćanić, voditelj kuhinje, ističe da im pomažu brojni donatori, poput Grada, koji na tromjesečnom nivou dobavljačima plaća hljeb i povrće, ali i velikog donatora cazinske medrese.
Podjela paketa
– Oni su prepoznali ovu humanitarnu priču. Cazinska medresa kuhinji je donirala i 50 paketa s prehrambenim i higijenskim potrepštinama, koje ćemo podijeliti našim korisnicima. Tu je i kompanija „ArcelorMittal“, koja će nam donirati pomoć u hrani u iznosu od 1.200 maraka. U stalnoj smo potrazi za donatorima koji će nam pomoći da bismo ljudima koji ovdje dolaze, a ima ih svih nacionalnosti, olakšali život – kaže Ćanić.
Osim ove javne kuhinje, na području Prijedora postoje još dvije.
Dnevni avaz
