Prijedorčanin Ognjen Radišić rođen je 1976. godine.
Sasvim slučajno i neplanirano, prve folklorne korake napravio je još u osnovnoj školi 1987.godine, kada je, vjerovatno ni sam ne znajući, počeo sa pričom koja traje i danas, 30 godina kasnije.
-Učiteljica iz susjednog razreda Milka Javor formirala je folklornu sekciju u školi i nagovorila me da probam i ja. Već na prvoj probi mi je rekla da sam veliki talenat što je bilo presudno da nastavim sa folklorom i u njemu ostanem i tri decenije kasnije – kaže Ognjen o svojim počecima.
Nakon dvogodišnjeg staža u školskoj sekciji prelazi u RKUD „Željezničar“ gdje radi „pod palicom“ koreografa Nikole Šarkijevića.
Prvi period u novoj sredini provodi u tadašnjoj „B postavi“ (današnji „pripremni ansambl“), da bi potom, kao četrnaestogodišnjak, već bio raspoređen u „A postavu“ (izvođački ansambl) kao najmlađi član.
U „Želji“ ostaje sve do 1992.godine, do početka ratnih dejstava, kada se Društvo raspada.
Zajedno sa još nekoliko članova, Radišića davne 1994.godine SKUD „Dr Mladen Stojanović“ Prijedor angažuje za učešće na probama i nastupima.
Ubrzo nakon toga, tadašnja folklorna sekcija pod vođstvom Savana Runje počinje konstantno da se razvija, broj članova nezadrživo raste, a sekcija prerasta u ansambl i postaje stub Društva.
Od početka rada u novom društvu nastupa u izvođačkom ansamblu SKUD-a gdje aktivno igra i danas.
Za tri decenije u folkloru bio je na preko 3.000 proba i učestvovao na oko 700 koncerata.
Na prijedlog umjetničkog rukovodioca Društva, početkom 2009. godine Ognjen počinje da radi kao učitelj igranja za mlađe folklorne grupe.
-Rad sa djecom me ispunjava. Sa njima je potrebno ostvariti dobru komunikaciju i stvoriti atmosferu da ti u svakom trenutku vjeruju u ono što im prezentuješ i da jedva čekaju sljedeću probu. Predavač mora da bude igrački aktivan tokom trajanja probe i da se posveti svakom djetetu, to onda daje rezultat. Imam dosta članova koje sam učio a sada igraju zajedno sa mnom u izvođačkom ansamblu. Neki od njih su vrhunski igrači – ističe ovaj Prijedorčanin.
Najviše vremena provodi uvježbavajući pripremni ansambl, a 2012.godine Udruženje koreografa narodnih igara Srbije mu dodjeljuje licencu učitelja igranja.
Učesnik je brojnih seminara iz oblasti narodnih igara.
-Radio sam sa brojnim koreografima, kako onima iz Prijedora, tako i iz drugih sredina a svako od njih je ostavio dubok trag na moj foklor. Na brojnim seminarima sam imao veliku čast upoznati čuvene koreografe od kojih bi izdvojio Desu Đorđević, Vojina Jovanovića i Dajanu Kostić. Ako bih već morao nekoga da izdvojim to bi bio Jovanović, kao izuzetan i neponovljiv čovjek od kojeg sam mnogo naučio – ističe Radišić.
Prilikom obilježavanja 120 godina postojanja i rada SKUD-a „Dr Mladen Stojanović“ Prijedor, Ognjen je od dobio zahvalnicu za značajan doprinos u opstajanju, razvoju i ugledu Društva, a lani je dobio i Povelju na 130.godišnjicu.
Tokom svog tridesetogodišnjeg bavljenja folklorom, naš sagovornik je odigrao brojne koreografije.
-Sve igre volim, svaka od njih ima svoju važnost i ljepotu. Možda bi samo podijelio igre na one iz naših krajeva (Kozara, Grmeč, Ozren, Trebava, Krajina) i igre iz Srbije i susjednih država (Zapadna Srbija, Šumadija, Leskovac, Vranjsko Polje, Bosilegradsko krajište, Dimitrovgrad, Gnjilane, Makedonija, Bunjevačke igre, Šopske, Vlaške..). Svaka koreografija je priča za sebe i uživao sam igrajući je – dodaje Radišić.
Kao i većina umjetnika Ognjen se slaže da je najteže nastupati u svom gradu.
-Svaki nastup ima svoju draž, naročito oni na gostovanjima van granica Bosne i Hercegovine. Ipak, najteže je igrati u Prijedoru pred domaćom publikom. Tu se treba pokazati i dokazati kao igrač – priča Radišić.
Zahvaljujući folkloru obišao je brojne destinacije, a kako sam kaže, svaka je omiljena na svoj način.
Srbija, Hrvatska, Slovenija, Austrija, Grčka, Rumunija, Bugarska, Italija, Portugal, samo su neke od evropskih zemalja u kojima je Radišić nastupao sa folklorom.
Hvale vrijedan staž od 30 godina bavljenja folklorom, naš sugrađanin najbolje opisuje sa riječju ljubav.
Ljubav prema folkloru, naš sugrađanin je prenio i na porodicu.
-Volim to što radim, mislim da je to najljepša aktivnost kojom se čovjek može baviti. Do kada ću igrati-ne znam. U odličnoj sam formi, imam probe tri puta sedmično, a pored toga trčim rekreativno 5-6 km dnevno. Nikad nisam pušio niti prekomjerno pio. Mislim da je dugogodišnje igranje baš zasluga svemu tome. Supruga mi igra folklor rekreativno, a sin već dvije godine u mlađoj grupi – kaže Ognjen.
On poziva sve Prijedorčane, bez obzira na pol i starost, da se uključe u rad nekog od brojnih kulturno-umjetničkih društava na području grada. Jer, kako kaže, u folkloru je ljubav, radost, druženje, veselje…
-Vrijedi učiniti napor, savladati realne i nerealne prepreke koje su individualne. Kvalitetno korištenje slobodnog vremena mladih je velika društvena vrijednost u današnjim vremenima. Svi oni koji su danas tu, u folkloru, ali i oni koji su otišli nekim drugim, svojim putem, sigurno će se složiti u jednom – vrijeme provedeno u kulturno-umjetničkim društvima i na fokloru ostavilo je neizbrisiv trag u njihovim životima. Moj trag je dug 30 godina i biće nastavljen i dalje – poručio je Ognjen Radišić.
Složićete se da 30 godina nečijeg života predstavlja dug period, a kada se tri decenije nečim bavite sa ljubavlju, onda je to vrijedno pažnje.
I zato, sve čestitke našem sugrađaninu Ognjenu Radišiću za njegovih, prvih 30 godina bavljenja folklorom.
Tekst – Aleksandar Drakulić – www.prijedordanas.com
Foto – Ognjen Radišić
