Sa željom da što prije pobijede opaku bolest koja im krade djetinjstvo, u prvu “roditeljsku kuću”, za godinu, koliko je ovaj objekat na usluzi mališanima i njihovim roditeljima, kročilo je 27-oro djece iz svih krajeva RS.
Ova kuća, koja je spas za djecu koja se u Univerzitetskom kliničkom centru RS u Banjaluci liječe od malignih bolesti, odiše prijatnom, domaćinskom atmosferom, a kako i ne bi kada je, uprkos svim nedaćama, krase hrabri osmijesi njenih stanara.
Jedan od njih je i petnaestogodišnji Dejan Simić iz Prijedora, kojeg smo zatekli kako sa majkom pakuje stvari i veselo nam saopštava da napokon odlazi kući. Iza Dejana je sedam mjeseci borbe, bezbroj dana provedenih na Odjeljenju hematoonkologije, ali i dobijena bitka. Sa smiješkom nam otkriva da ga po dolasku kući čekaju drugari sa kojima će proslaviti rođendan.
– Za rođendan ne želim nikakav poseban poklon, želim samo da ozdravim – prošaputao je ovaj hrabri dječak.
Srećna zbog odlaska kući, ali i pomalo zabrinuta kako će dalje, od početka liječenja uz Dejana je bila njegova majka Miljana Stojković.
– Boravak u kući nam je olakšao svu muku koja nas je zadesila. Ovdje sam shvatila da nisam sama, da se, nažalost, mnoge majke bore sa sličnim problemima i jedna drugoj smo bile najveća podrška – ispričala je Stojkovićeva.
Dodaje da je boravak u kući doprinio da njenom mezimcu bude bolje, jer su tu pronašli oazu mira, daleko od bolničke sobe.
– Često je on mene hrabrio, da ne plačem, da će biti dobro. Znao je da kaže: “Mama ovdje nam je kao kod kuće.” Te riječi su mi vratile snagu da se borim sa svim što nas je zadesilo – dodala je Stojkovićeva.
Sve koji odlaze stanari pozdravljaju sa nadom da će idući put kada se sretnu hemoterapije i bolest biti dio prošlosti.
– Prije nego što su mom sinu uspostavili dijagnozu, spavala sam danima u automobilu na parkingu, umivala se vodom iz flaše, čineći nadljudske napore da ne posustanem, da se borim za svoje dijete. Kada mu je uspostavljena dijagnoza, smješteni smo u “roditeljsku kuću”. Nemam riječi kojima bih opisala gostoprimstvo, podršku i sve ono što imamo ovdje – kazala je jedna od majki koja nije željela da joj objavimo ime.
Sa koliko neizvjesnosti svaka nova porodica prelazi prag ove kuće najbolje zna upravnica Katica Kerkez, koja sa svima njima dijeli nedaće i svaki pozitivan rezultat.
– Važno je da kod nas osjete sigurnost koju su izgubili onda kada im je saopštena dijagnoza. Kada se čitav svijet okrene naopačke, važno je da znaju da nisu sami i da će sigurno biti bolje – rekla je Kerkez i dodala da u kući trenutno boravi četvoro djece.
“Iskra”
Predsjednica Udruženja roditelja djece oboljele od malignih bolesti “Iskra” Dijana Berić istakla je da je za finansiranje “roditeljske kuće” ove godine dio novca odobren iz budžeta RS.
– Odobren nam je iznos koji će pokriti dio troškova, a zahvaljujući humanim ljudima i firmama uspijevamo da uz pomoć donacija pokrijemo i ostale troškove – rekla je Berićeva.
Glas Srpske