U većini ribarnica širom BiH šarana uopšte nema u ponudi jer se proizvodnja ove ribe, prema podacima stručnjaka, smanjila za više od trostruko.
“Poplava nam je napravila ogromnu štetu u maju 2014. godine, a nismo imali sredstva da ubacimo mlađ”, pojasnili su u jednom od najvećih ribnjaka u BiH “Saničani”, kod Prijedora.
U ovom ribnjaku, koji ribom snabdijeva veliki dio bh. tržišta, rekli su da je potrebno i nekoliko godina da se oporave nakon ovakvih nepogoda.
Na “Tržnici” u Banjaluci, na kojoj se veliki broj građana snabdijeva ribom, pogotovo u vrijeme posta, ni u jednoj ribarnici trenutno se ne može naći šaran.
“Šarana nema uopšte iako je tražen. To nam predstavlja veliki problem jer, osim oslića i pastrmke, ova riba je najtraženija u vrijeme posta”, ističe prodavac na banjalučkoj tržnici.
Kaže da, iako je petrovdanski post već uveliko počeo, na trpezama, kako stvari stoje, neće biti šarana. I u tržnim centrima u Banjaluci takođe ističu da količina šarana koja se proizvede nije dovoljna da podmiri potrebe tržišta.
“I domaći proizvođači rasprodaju sve što proizvedu”, kažu u jednom tržnom centru.
Banjalučanka Tamara T., koja posti svaki post, kaže da joj je teško bez šarana jer najviše sprema i voli tu ribu.
“Ne mogu vjerovati da će cijeli petrovdanski post proći, a da nijednom neću spremiti šarana”, istakla je Tamara T.
I u drugim bh. gradovima se suočavaju s ovim problemom, iako neke ribarnice uz pomoć dobavljača uspijevaju nabaviti manju količinu šarana i uvrstiti ovu ribu u svoju ponudu.
“Imam dobavljača koji se bori da podmiri potražnju koju imam u radnji, ali veoma teško to postiže”, naglašava prodavac ribarnice “Kod Bože” iz Prnjavora.
Dodaje da ovakav problem ima u ciklusu od sedamosam godina, ali se to reflektuje na tržište narednih petšest godina.
Prema njegovim riječima, jedan od nedostataka šarana na trpezama je i nedovoljan podsticaj za proizvođače ribe.
Situacija nije ništa bolja ni na sjeveroistoku RS.
“Nestašica šarana na tržištu vlada od prošle godine. Malo je ribe nasađeno i sada proizvodnja ne može da podmiri potrebe tržišta”, kažu u bijeljinskoj ribarnici “Željko”.
Šefik Pjanić iz tuzlanske firme “Dalmatino”, koja se bavi prodajom ribe, kaže da će se najvjerovatnije odlučiti za uvoz šarana.
“Neće proizvođači da ga prodaju jer je šaran sada u mrijestu, a otišla je veća količina za praznike”, naglašava Pjanić.
Da se proizvodnja ribe šaran skoro trostruko smanjila za proteklih nekoliko godina, potvrđuju i podaci Udruženja za poljoprivredu, ribarstvo, vodoprivredu, prehrambenu i duvansku industriju, koje djeluje u okviru Privredne komore RS.
“Nestašica žive ribe šarana na našem tržištu isključivo je posljedica male proizvodnje”, istakao je Slavko Stevanović, sekretar ovog udruženja.
Radi ilustracije, prema njegovim riječima, u zadnjih deset godina proizvodnja šarana bila je najveća u 2009. godini, i to 2.783 tone, a od te godine prisutan je trend pada proizvodnje na 1.616 tona u 2010, 964 tone u 2011, 626 tona u 2013. i na 238 tona u 2014. godini.
Dodao je da je u 2015. godini bila povećana proizvodnja ove ribe na 1.104 tone, a da je 2016. pala na 769 tona.
“Najznačajniji problemi s kojima se susreću proizvođači ribe su česte vremenske neprilike, bilo da su u pitanju poplave ili suše, visoke vodoprivredne naknade, nedovoljni podsticaji za proizvedenu ribu, koji iznose do 15 odsto prosječne tržišne cijene”, rekao je Stevanović.
Smatra da smanjenje podsticaja posebno destimulativno djeluje na velike proizvođače koji se prije svega nalaze u proizvodnji šarana.
“Naime, maksimalni iznos koji veliki proizvođač ove ribe može tokom ove godine da ostvari je 70.000 KM podsticaja, dok je 2015. ovaj vid stimulacije iznosio 30.000 KM više, odnosno 100.000 KM”, pojasnio je Stevanović.
Godina Proizvodnja šarana
2009. 2.783 tone
2010. 1.616 tona
2011. 964 tone
2013. 626 tona
2014. 238 tona
2015. 1.104 tone
2016. 769 tona
Nezavisne novine