Rudna bogatstva „Ljubije“ nepresušni su izvor za sticanje političkih poena i zato nije iznenađenje što državne akcije ovog rudnika nisu prodate ni posljednji put, poručuju mještani ovog mjesta kod Prijedora.
Ubijeđeni su da će priča o oživljavanju proizvodnje i zapošljavanju novih radnika biti ponovo pokrenuta pred opšte izbore. Kažu da će tada i Ljubija, koju političari sada obilaze u širokom luku, ponovo da bude centar ključnih dešavanja.
Predsjednik Savjeta mjesne zajednice Ljubija Goran Praštalo ističe da rudnik, od kojeg bi mogle da se hrane brojne porodice, donosi korist samo nekolicini političara.
– „Ljubiju“ prodaju posljednjih 15 godina, pred svake izbore otvaraju ovaj rudnik, šišaju živice i čiste prugu – kategoričan je Praštalo.
Smatra da je konačno vrijeme da građani procijene da li su oni, koje su birali u vlast, ispunili data obećanja. Kaže da bi od velikog značaja bilo pokretanje rudnika, jer bi se zaposlilo 100-tinjak mještana Ljubije.
Penzionisani rudar Mile Inđić kaže da je u RŽR „Ljubija“ radio 32 godine i smatra da ako se „Ljubija“ pokrene da bi tada sve živnulo od trgovine i ugostiteljstva.
Prisjeća se kako je Prijedor počeo da gradi Ljubiju, ali Ljubija je onda preuzela ulogu graditelja i ulagala, ne samo u Prijedor, već i šire.
– „Ljubija“ je gradila zgrade u Prijedoru, Sanskom Mostu i Beogradu. Rudnik je pomogao pokretanje fabrike keramike, zatim i rudnik mrkog uglja u Sanskom Mostu. Ulagali smo u gradnju hotela Prijedor i gradske solitere – priča on.
Tvrdi da je ovo mjesto, zahvaljujući rudnom bogatstvu, bilo mnogo razvijenije od Prijedora.
– Ljubija je imala bazen prije Zagreba, vrtić, sportske terene i svoju centralu za proizvodnju električne energije za potrebe rudnika, ali i mještana – priseća se Inđić.
Ističe da su radnici imali uvijek novca i da je plata samo jednom kasnila pet dana, neposredno pred rat.
– Zbog tog kašnjenja radnici su se okupili u dvorani u Prijedoru i protestovali, ali dobili smo plate za par dana. Sada plate kasne i po pet godina, a niko ne smije na ulicu – smatra on.
Posebno popularan je bio Radnički dom u Ljubiji, gdje su nastupale tadašnje muzičke i umjetničke zvijezde.
– Dolazili su ansambli iz Rusije, Meksika i Španije, bio je u Ljubiji popularni Lučano Pavaroti, a ovde je i prvi javni nastup imao pjevač Mišo Kovač – priča Inđić.
Mještani pričaju da su u svim sportovima imali uspješne klubove. Na stadionu u Ljubiji utakmice su igrali najjači sportski timovi, među kojima i Vojvodina i Željezničar.
O gostovanju jednog sportiste i danas se priča. Svjetski šampion u šahu Bobi Fišer odmjerio je snagu sa Ljubijancima. Šahovske poteze protiv Fišera povukao je i Boro Praštalo, koji je tada radio u rudniku.
– Odigrali smo simultanku, Fišer je igrao protiv nas 30-tak, sjećam se da je samo sa jednim remizirao – ponosno priča Praštalo.
Dodaje da ne treba da čudi što su u Ljubiji gostovali eminentni sportisti i umjetnici.
– Bili smo toliko bogati da smo mogli sve platiti, Prijedor je cijeli bio ljubomoran na Ljubiju – tvrdi on.
I sada bi mnogi mogli pozavideti Ljubiji na rudnom bogatstvu, ali novca više nema tu.
Od oko 2.200 mještana, većina njih je ovde doselila tokom rata.
U jednom momentu tu je bilo izbeglica iz 22 opštine, iz BiH, Hrvatske i iz Srbije, odakle su došli u vrijeme bombardovanja.
Malo Velenje
Prije rata rudnik „Ljubija“ imao je 5.500 radnika. Sada 50 –tak mještana Ljubije radi u rudniku „Arselor Mital“ Prijedor, koji je 2004. godine pokrenuo kopove u Omarskoj. U ovom, mjestu koje su prije rata zvali „malo Velenje“, imaju tri preduzeća sa oko 100-tinjak radnika. U četiri tunela rudnika desetak radnika proizvodi šampinjone. Nekada je škola imala oko 1.500 đaka, a sada ih ima oko 160.
U Ljubiji i okolini ima oko 790 nezaposlenih. S druge strane, tu je i oko 550 penzionera, od kojih 440 imaju penzije do 280 KM.
EuroBlic
foto – Aleksandar Drakulić – www.prijedordanas.com
