Sve je moguće kada se slože vrijedne ruke. Dokaz za to je šestočlana porodica Vidičević iz Rasavaca kod Prijedora, koja živi od uzgoja i prodaje lubenica. Supružnicima Bošku i Dragani najveću podršku pruža njihovo četvoro djece. Kažu, trud se isplati, a oni su, kako kažu, krenuli “od nule”.
Iako ima samo šest godina, Petar Vidičević svakodnevno roditeljima pomaže pri uzgoju lubenica u prijedorskim Rasavcima. Roditelji kažu, od rođenja je u bašti. Dok njegovi vršnjaci ljeto provode u igri, Petar je postao mali poljoprivredni stručnjak.
“Јa sam ove dvije dinje posadio, i jedan bostan”, ponosno pokazuje rezultate svoga rada. Kaže kopa sa
svojim tatom i mamom, i sve pomaže.
U radovima u polju, roditeljima pomaže i ostalo troje djece – dvije kćerke i stariji sin Aleksandar. Ova vrijedna porodica od uzgoja i prodaje lubenica živi već 15 godina.
Aleksandar kaže da se školujemo od svog rada.
Raditi se mora, priča “glava” porodice, vrijedni Boško, koji je sa suprugom, radne navike prenio na djecu. Uzgajaju lubenice na površini od jednog hektara, pa su u sezoni angažovani svi, od najmlađeg do najstarijeg člana porodice.
“Naši ljudi su skloni kuknjavi. Samo kukati i spremni su ići kod drugog raditi u inozemstvo misle tamo cvjetaju ruže, a tamo će bogami biti u najmu, a bolje kod svoje kuće raditi i biti svoj gazda. Јeste da je poteško i sve, ali bolje kod sebe raditi”, kaže vrijedni domaćin Boško Vidičević.
Za koji dan vidjeće se i prvi ovogodišnji “plodovi rada”. Za prodaju je najčešće zadužena kćerka Tanja. Lubenice privlače brojne kupce koji prolaze pored njihove kuće. Ima ih iz oba entiteta.
Tanja kaže da su mušterije uglavnom stare mušterije, što stalno kupuju kod njih, jer znaju da su oni proizvođači, da je njihovo, da je domaće.
Porodica Vidičević ne zaboravlja ni prijedorske višečlane porodice, koje često obraduje slatkim lubenicama. Kažu – koliko daš, toliko ćeš i imati.
RTRS