Ovih dana zauvijek nas je napustio Novak Savanović.
Kada bi se o bilo kojem segmentu njegovog života i rada pisalo, imalo bi se o čemu pisati: kao o brižnom suprugu i ocu, prosvjetnom radniku, muzičaru, graditelju instrumenata, o dobrom domaćinu i komšiji…
Rođen je 1946.godine, neposredno poslije rata, u vrijeme kada je bilo teško i živjeti i školovati se, a Novak je sve svoje životne zadatke obavio sa velikim uspjehom. Svoj poziv prosvjetnog radnika obavljao je sa velikom predanošću i ljubavlju i nije mu bilo ništa teško. Njegova velika ljubav bila je i muzika. Svirao je tamburu, gitaru, kontrabas i neke druge trzačke instrumente, a svoje znanje i vještinu prenosio je na mlađe naraštaje. Formirao je i vodio školske tamburaške orkestre. Svoje iskustvo, znanje i virtuoznost iskazao je i kao član tamburaškog orkestra SKUD „Dr Mladen Stojanović“, nastupajući i putujući sa ovim društvom po zemlji i inostranstvu, svirajući na koncertima, priredbama, pa i na čuvenim zabavama Društva. Muzikom se neko vrijeme sa uspjehom bavio i profesionalno, kao estradni umjetnik. Osnovao je i vodio tamburaški orkestar u KUD-u „Milan Egić“ u Brezičanima, a jedan je od pokretača manifestacije „Veče tambure“, koja se održava svake godine u tom mjestu.
Ono po čemu je Novak Savanović bio posebno cijenjen i po čemu će biti upamćen, jesu njegove tambure. Bavio se izradom ovih instrumenata sa velikim stvaralačkim žarom, usavršavajući se decenijama, pomjerajući granice kvaliteta sa svakom novom tamburom, vodeći računa o najfinijim detaljima, otkrivajući najveće tajne ovog zanata i umjetnosti istovremeno. Na njegovim tamburama sviraju mnogi profesionalni muzičari i tamburaški orkestri. Diveći se nedavno jednoj od tih tambura, koju je kupio za sebe, jedan francuski muzičar reče da se u njegovoj zemlji takav graditelj instrumenata, lutijer, smatra vrhunskim umjetnikom i uživa veliko poštovanje. A naš None, kako su ga rodbina i prijatelji od milja zvali, bio je skroman, vrijedan i uvijek spreman da pomogne. Toliko puta je spasio nečiji nastup ili koncert vršeći gotovo nemoguću popravku u zadnji čas, posuđujući svoj instrument , ne pitajući za protivuslugu ili, ne daj bože, novac.
Novak None Savanović biće upamćen po svemu što je učinio za svoje Brezičane, svoj Prijedor, svoje KUD-ove, a nadasve, po svom vedrom duhu i dobroti koju je isijavao.
Nebojša Aleksić
