U porodičnoj vodenici, Ljeskarama, pored regionalnog puta Prijedor-Ljubija, više od osam decenija žito se melje na tradicionalni način. Ova vodenica, u vlasništvu porodice Radočaj, posljednja je u ovim krajevima. Kupci dolaze iz svih krajeva regije, iz samo jednog razloga-zbog, kako kažu, najzdravijeg brašna, dobijenog na starinski način.
Nekada su u Prijedoru, od Brezičana do Ljubije bile 23 vodenice, a danas samo jedna-u Ljeskarama, u vlasništvu porodice Radočaj.
Dvije kuće vode brigu o vodenici, izgrađenoj davne 1936. godine, pa je preživjela i zub vremena i industrijski razvoj.
I danas rijeka Ljubija pokreće vodenični točak, a žito se melje na drevni način.
“Vodeni mlin pokreće voda i on radi polako, upadaju po nekoliko zrna i on polako melje tako da se brašno ne pali, a kod elektro mlinova problem je brzina koja spali brašno”, kaže Milan Radočaj, vlasnik vodenice.
Kupci dolaze iz svih krajeva. Kažu, brašna takvog kvaliteta, nigdje nema.
Nazif Јujić iz Rakovčana kod Prijedora ističe kako se radi o mlinovima koji kvalitetno, na prirodan način samelju brašno.
Četvrta generacija porodice Radočaj odrasta meljući žito u ovoj vodenici. A kada stariji odu na posao, za to je zadužena sedamnaestogodišnja Dijana.
“Kad donese neko u mlin, stavim to na vagu i izvažem. Kada sameljem, onda stavljam brašno u vreće. Vodenica mi znači sve”, ponosno kaže najmlađi član porodice Radočaj, Dijana.
Boško Pejić, jedan od komšija Radočaja kaže da vodenica ipak znači ovom selu, ona dođe kao nekakvo mjesto okupljanja poslije Društvenog doma, gdje se ljudi sastaju i dogovaraju.
I danas se pored vodenice sastaju sve generacije. Nadaju se pomoći pri obnovi dotrajale drvene riječne brane, stradale u poplavama 2014. godine.
RTRS