Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske daje podršku rodnoj ravnopravnosti u policiji, pa je tako u Policijskoj upravi Prijedor zaposleno 116 žena što je oko 20 odsto od ukupnog broja radnika.

One se nalaze na raznim pozicijama, od izvršilaca do rukovodilaca operativnih i neoperativnih organizacionih jedinica, a od pomenutog broja 29 je raspoređeno na poslovima policijskog službenika (oko šest odsto od ukupnog broja).

-Jedan broj naših radnica su, putem MUP-a RS, članice su Mreže žena policajaca u Jugoistočnoj Evropi (WPON). Na taj način su uključene u aktivnosti koje imaju za cilj poboljšanje položaja žena u policiji, njihovog statusa, mogućnosti za ostvarivanje prava, potreba i prioriteta, kroz razmjenu iskustava i znanja sa drugim policijskim agenijama regiona uključenih u ovu mrežu. Na ovaj načn i MUP RS, pa tako PU Prijedor, povećava svoj ugled i imidž kao moderna i demokratska policija, koja jača povjerenje zajednice kao i profesionalnost svog djelovanja – kaže Dalibor Ivanić, načelnik PU Prijedor.

On dodaje da građani nekada više vjeruju policajkama, tako da mogu doći do kvalitetnih informacija i povećati njihovo povjerenje ali i saradnju sa zajednicom.

-Prednosti njihovog angažovanja su višestruke. One su u svom postupanju jako oprezne i imaju više senzibiliteta za potrebe građana. Vrlo često uspješnije postupaju sa žrtvama specifičnih krivičnih djela poput nasilja u porodici, djela protiv polnog integriteta i slično, a u određenim incidentnim situacijama njihove komunikacijske vještine dolaze do izražaja, racionalno procjenjuju, primjereno postupaju pronalazeći kompromise, čime se situacija smiruje, ne eskalira i drži pod kontrolom – rekao je Ivanić.

On ističe da su posljednji konkursi za prijem policijskih službenika pokazali da je sve veći broj žena zainteresovan za ovu profesiju i da je sasvim siguran kako je njihov doprinos nemjerljiv i da policijski posao mogu u značajnoj mjeri uspješno vršiti kao i njihove muške kolege.

-Podržavam njihove želje i napore za zasnivanje radnog odmosa u MUP-u RS, jer pol ne smije biti kriterijum za obavljanje ovog posla a više razloga za to sam već prethodno naveo, jer su praktično pokazale visok kvalitet obavljanja ovih poslova – naglasio je načelnik PU Prijedor.

Ljubav prema policijskom poslu

Naše tri sagovornice završile su Visoku školu za unutrašnje poslove, diplomirane su pravnice unutrašnjih poslova i imaju dugogodišnje iskustvo na različitim policijskim poslovima.

Osim što su žene, zajednička im je ljubav i predanost prema ovom specifičnom zanimanju

-Po okončanju srednje škole svi se negdje pronalazimo. Pošto sam po prirodi energična i temperamentna, bavila sam se aktivno sportom, nakon završetka Gimnazije, policijski posao bio mi je izazov i nešto čime želim da se bavim pa sam prije 20 godina u Banjaluci upisala Visoku školu unutrašnjih poslova. Imala sam podršku porodice, sada sam majka dva sina, suprug mi je profesionalno vojno lice, „našli smo se“ i međusobno se razumijemo – priča Aleksandar Šorak, komandir Policijske stanice za bezbjednost saobraćaja Prijedor.

Portparolka Policijske uprave Prijedor Zvezdana Alendarević radila je i na poslovima inspektora za opšti kriminalitet i inspektora za privredni kriminalitet.

-Željela sam da se bavim nekim dinamičnim poslom, a ne nekim šablonskim gdje bi mi svaki dan bio isti i jednoličan. Htjela sam da pomažem zajednici i društvu, ljudima, i smatrala sam da kroz policijski posao to mogu da ostvarim. Ovaj posao je drugačiji od ostalih, svaki dan nadograđujemo svoje znanje nekim novim predmetima/slučajevima ili iskustvima, i u potpunosti je ispunio sva moja očekivanja. Zahtjevan je, ali ne toliko da ne bih mogla sve ispoštovati – kaže Alendarevićeva.

Ona dodaje da je takođe imala podršku porodice i prijatelja od trenutka kada se odlučila za upis u Visoku školu unutrašnjih poslova pa sve do danas.

Za razliku od njih, Prijedorčanka Dragana Despot koja radi kao inspektor za privredni kriminalitet, znala je šta želi da bude od „malih nogu“.

-Oduvijek sam se htjela baviti ovim poslom. Moje igračke u djetinjstvu su bile pištolji, lisice, toki-voki i sve što ide uz policiju. Htjela sam da idem i u srednju školu za policiju ali tada nažalost nisu primali djevojke, pa sam odabrala nešto drugo. Nakon uspješnog završetka Visoke škole unutrašnjih poslova, zaposlila sam se u struci a tu sam i danas – priča Despot.

Ona dodaje da njeni najbliži znaju da je opasnost u ovom poslu prisutna ali je podržavaju što joj mnogo znači jer su oduvijek svjesni njenog interesovanja.

Prednosti i mane policijskog posla

Prijedorske policajke ističu da su, pored volje i želje za bavljenjem ovim poslom, potrebne i određene psiho-fizičke sposobnosti.

Prolaze se razni testovi, ljekarski pregledi, provjere fizičke sposobnosti, izdržljivosti, kondiciea, motorike, određene predispozicije.

Ono što je interesantno jeste činjenica da se većina mladih djevojaka koje su odlučivale da postanu policijski službenici aktivno bavila nekim sportom.

-Svaki posao zahtijeva neka odricanja, ima prednosti i mane. U svojoj profesionalnoj karijeri sam se bavila i poslovima uniformisane policije i poslovima inspektora krim policije. Prednost rada u civilnom odijelu je što niste striktno vezani za kancelariju, radi se na terenu, ostvaruje se kontakt sa ljudima, jer na uniformu se ipak malo drugačije gleda. Kada je čovjek u njoj nekome je uvijek interesantan, stalno vas posmatraju kako se ponašate, na ulici, u saobraćaju, kao da ste pod nekim nadzorom. U policiji uvijek morate biti dostupni pa je to možda jedna od „mana“. S obzirom da sam majka, nije jednostavno biti pozvan da se radi uviđaj u „pola noći“ jer se treba se snalaziti ko će paziti na djecu ako je i suprug na terenu. Tu je i ostajanje na poslu dok se posao ne završi. Nekada se ne može isplanirati ni naredni dan, kao ni vikend. To je nešto na šta se čovjek navikne kada se bavi ovim poslom, ako je dobro organizovan – ističe Šorak.

Zvezdana Alendarević dodaje da je fizička spremnost jedna od bitnih stvari u ovom poslu ali ističe i druge preduslove.

-Ono što bih ja istakla kao bitno u ovom poslu je emocionalna stabilnost, jer ako neko lično doživljava ovaj posao mislim da ga ne može uspješno obavljati. Bitna je i samokontrola jer su pojedine situacije stresne s obzirom da smo se susretali sa samoubistvima, ubistvima, sa djecom kao žrtvama krivičnih djela. Ne smijemo nešto lično doživljavati već se profesionalno postaviti, bez obzira koliko nas nešto lično dotiče kao čovjeka. Nekada je to jako teško ali to jednostavno moramo uraditi tako. Emocije moramo držati „pod kontrolom“ jer želimo svoj posao da uradimo profesionalno i na najbolji mogući način – kaže portparolka PU Prijedor.

Ona dodaje da se uglavnom uspješno može balansirati posao i privatan život iako su neke od mana policijskog posla ustajanje noću dok većina ljudi spava, dostupnost 24 sata ili prekovremeni rad, ali je to za svakog policajca nešto normalno.

-Ja sam imala sreću da sam ostvarila svoju dječiju želju da postanem policajka. Zaista ne znam šta bi bilo da to nije slučaj. Druga djeca su gledala crtane filmove, a ja Policijsku akademiju i sve filmove o Brus Liju. Kada sam prošla prijemni za Visoku školu to je bilo normalno. Svaki posao ima prednosti i mane. Ne smatram da sam, baveći se njime, propustila nešto bitno. Radeći ovaj posao susrećemo se sa raznim slučajevima, doživljavamo razne situacije, vidimo neke stvari koje drugi ljudi ne vide, međutim, to ne utiče na moju ljubav prema policijskom poslu – priča Dragana Despot.

Negativni komentari kao motiv više za dokazivanje u „muškom“ poslu

Kada je u pitanju odnos kolega, naše sagovornice ističu da je to sada na zavidnom nivou iako je ranije bilo i ponekih negativnih komentara.

-Ja sam u uniformisanoj policiji na poslovima vođe bezbjednosnog sektora prve kategorije počela raditi kada je mali broj žena bio u policiji. Naišla sam na podršku i saradnju kolega s kojima sam sarađivala naročito onih koji su me postavili na to mjesto. Bilo je i nekih negativnih komentara „šta će ona tu“, „kako će se snaći“, „nije to za nju“ i slično, međutim, za mene je to bio samo motiv više da pokažem i dokažem da ja kao žena mogu da budem na takvoj poziciji. Iz današnje pozicije kada nas je mnogo više u policiji mogu reći da su kolege krajnje korektne. Moja pozicija komandira Policijske stanice za bezbjednost saobraćaja dovoljno govori u prilog tome kakav je odnos i kakvu podršku sam dobila na nivou sadašnje Policijske uprave Prijedor, jer su nadležni prepoznali moje profesionalne kvalitete i rad – priča Aleksandra Šorak.

Dodaje da građani uopšteno pozitivno reaguju na žene u policiji, pa čak i lica u sukobu sa zakonom.

-Ukoliko ste profesionalni, konkretni, takav ćete odnos dobiti i sa druge strane. Desiće se da lica koja su u sukobu sa zakonom pokušavaju da vas isprovociraju ali kad vide vašu nultu toleranciju na tako nešto onda se i oni drugačije ponašaju. Sa druge strane, žene kao žrtve različitih oblika nasilja lakše komuniciraju sa ženama policajkama, ali opet sve zavisi od našeg odnosa prema njima, od onoga što smo naučile u našem školovanju – ističe Šorak.

Njena koleginica potvrđuje slična iskustva sa početka svog profesionalnog angažmana.

-Kada sam počela raditi kao inspektor bilo je i reakcija „zašto sam došla u policiju“, „znam li kako je posao zahtjevan“, „znaš li da nekad moraš raditi noću ili obuti čizme kada ideš na teren“ i slično. Međutim, vremenom su kolege shvatile i prihvatile da sve to možemo uraditi, takvi problemi su prevaziđeni i danas apsolutno postoji solidarnost i podrška muških i ženskih kolega. – kaže Alendarevićeva.

Kada je u pitanju odnos stranaka, ona dodaje da postoje oni koji generalno imaju averziju prema policijskim službenicima, bez obzira da li su muškarci ili žene, tako da se za njihov odnos ne može reći da je određen prema polnoj strukturi.

-Sa druge strane, radom policije u zajednici sigurno je lakše kada policajka pristupa ženi koja je žrtva bilo kojeg krivičnog djela, lakši je kontakt, veće povjerenje prema uniformisanom licu.
Što se tiče posla portparola PU Prijedor koji trenutno obavljam, smatram da se, kako kolege policajci, tako i novinari i predstavnici medija, prema meni odnose bez ikakvih predrasuda ili diskriminacije – kaže Alendarevićeva.

Dragana Despot ističe da je u trenutku početka njenog rada u policiji već bila mnogo drugačija svijest i odnos prema ženama u policiji.

-Bilo nas je više, bolje smo prihvaćene, tako da mi je bilo lakše. Nikada nisam doživjela neku neprijatnost u svom poslu, bilo od strane kolega, bilo od stranaka. Postoje razlike između muških kolega i nas žena, ali tu smo da zajedno radimo, međusobno se uvažavamo i dopunjujemo što i činimo. Kada su u pitanju stranke, postoji razlika. Nije isto sada kada radim na poslovima privrednog kriminaliteta ili ranije kada sam radila druga krivična djela poput krađa, razbojništva ili napada – dodaje ova Prijedorčanka.

Zezofon i čizme pri ruci

Policijski posao je zahtjevan i težak ali ima i svoje interesantne i zanimljive situacije.

-Dok sam radila kao inspektor krim policije jednu stranku sam nazvala putem telefona kako bi došla na informativni razgovor. Čovjek sa „druge strane žice“ počeo se smijati i pitao me „da li je to zezofon, ko vam je platio da se sa mnom šalite“ i potom prekinuo vezu. Morala sam se i ja nasmijati. Nakon što sam pozvala ponovo i objasnila da nije šala, on se izvinjavao – ističe Aleksandra Šorak jedan od primjera kako su ranije obični građani posmatrali žene u policiji.

U svojoj profesionalnoj karijeri Dragana Despot je radila i u Centru javne bezbjednosti Trebinje u Odjeljenju za privredni i organizovani kriminalitet.

-S jedne strane posao je više vezan za kancelariju a sa druge, za terene oko Trebinja na kojima smo radili na suzbijanju proizvodnje i prometa opojnih droga. Svi smo radili sve. U jednom trenutku u košulji i sakou, uzimamo izjave, u drugom se već penjemo po brdima Leotara sprečavajući puteve droge. Zato smo u kancelariji svi imali kese sa čizmama i rezervnom odjećom i presvlačili se „usput“ – priča Despot o zanimljivim stranama policijskog posla.

Žene to mogu – Poziv djevojkama da postanu policijski službenici

Sve tri naše sagovornice ističu da su zadovoljne ovim poslom i pozivaju djevojke koje su zainteresovane da se prijave na Policijsku akademiju.

-Ohrabrujem djevojke da postanu policajke ali moraju itekako biti svjesne koliko je ovo odgovoran posao koji zahtijeva mnogo odricanja, stresan je, traži mnogo profesionalizma i za njega je potrebna kompletna i jaka ličnost – ističe Šorak.

Portparolka PU Prijedor kaže da je teorija jedno a praksa drugo.

-Ne bih obeshrabrila nijednu djevojku koja ima želju da upiše Visoku školu unutrašnjih poslova i postane policajka. Treba mnogo truda i rada ali žene to sigurno mogu. Svaka djevojka koja misli da je dovoljna jaka treba da se slobodno upusti u ovu priču. Mislim da je to pozitivna stvar kada vidimo rezultate rada žena u policiji – dodaje Alendarevićeva.

Dragana Despot ističe da posao policajca mora da se voli i radi sa ljubavlju.

-Svako ko njime želi da se bavi, a naročito žena, mora da bude spremna na mnogo rada, odricanja, ustrajnosti, upornosti… Ako imate želju i volju kao što sam je ja imala, postanite policajke – poručuje Despot.

Žene zaslužuju naše poštovanje

Na kraju, a možda je trebalo reći na početku.

Sve žene ne zaslužuju naše potcjenjivanje već poštovanje i podršku, a možda posebno one koje se bave osjetljivim poslom poput onog policijskog.

Ne samo zbog toga što su možda uniformisane ili su možda inspektori u civilu.

Ne samo zato što obavljaju posao za koji mnogi kažu da je „muški“ i da je težak.

Žene su stub svakoga društva, žene su supruge, majke, sestre…

Žene su radnice u fabrikama, trgovinama, bolnicama, ali i u policiji.

Žene su doktorke, kuvarice, frizerke, domaćice, ali i policajke i inspektorke.

Zato naredni put kada susretnemo ženu na radnom mjestu ukažimo joj poštovanje.

I ženi koja je doktor, i ženi koja je domaćica, ali i ženi koja je policijski službenik.

Tekst i foto – Aleksandar Drakulić – www.prijedordanas.com