Oboje teško bolesni, Dragica (58) i Luka Stanarević (64), iz prijedorskog naselja Palančište, preživljavaju sa 65 KM koje Luka mjesečno dobije za borački dodatak.
Kažu da su prinuđeni tražiti pomoć od drugih, kako bi se liječili i imali ono najpotrebnije za život.
Za „EuroBlic“ pričaju da sa 65 KM, jedva pokriju troškove za struju i vodu, te da zato svoje narušeno zdravlje stavljaju u drugi plan. Dragica kaže da ih je oboje snaga izdala prije tri godine, kada joj je otkriven karcionom dojke. Do sada je imala nekoliko operacija.
– Odstranjena mi je dojka, i imala sam operaciju materice i žuči. Luka bi trebalo da operiše bruh, ali nemamo novca za liječenje – kaže ona. Ističe da su radili sve i svašta dok ih je zdravlje služilo.
– Zarađivali smo od nadnice, krčili smo njive i kopali, sada više ne možemo – priča Dragica. Izbjegli su iz Bihaća 1995. nakon čega su devet godina stanovali u tuđim kućama.
– Sve nam je zapaljeno na selu u Bihaću, ali imali smo i kuću u gradu koju smo prodali za 30.000 KM. Za taj novac kupili smo plac u Prijedoru i sagradili ovu kuću – kaže ona. Dodaje da su u Bihaću ostavili bogatstvo koje je sticano generacijama.
– Obrađivali smo 30 dunuma zemlje, imali oko 100 ovaca i 10 krava, ali sve smo u ratu izgubili – ističe ona. Rat im nije samo imovinu odnio u bespovrat, već i ono najvrijednije što se ne može ponovo steći. Na Bihaćkom ratištu poginula su im braća.
– Lukin brat je poginuo u septembru 1992. godine, a moj odmah u novembru, i nikoga više od rođenih nemamo. Ostali smo sami, jer nismo imali ni djecu – priča Dragica sa tugom u očima.
Luka se prisjeća da mu je brat bio u rovu pored njegovog kada ga je pogodio geler od granate.
– Ja sam ga mrtvog na rukama donio, prenio sam ga od Lohovskih brda do Ripča – priča sa drhtavim glasom Luka.
Dodaje da je u ratu učestvovao od prvog do posljednjeg dana.
– Sada živimo u bijedi i neimaštini. Od 65 maraka boračkog dodatka. Niko neće da me primi da radim, kažu mi da sam star za posao, ali ni ja više ne mogu sve da radim jer sam obolio – tvrdi on. Dodaje da su u Bihaću oboje bili zaposleni u tekstilnom preduzeću, ali da nemaju dovoljno radnog staža. Sada im, kažu, često pomažu komšije.
– Donose nam mlijeko i hranu, daju nam svoj namještaj kada kupe sebi novi. Tako smo i opremili kuću. Sve smo dobili od drugih – kaže Dragica. Ovoj urednoj domaćici, kojoj su ljekari savetovali da ne diže ništa teško nakon operacije dojke, od velike bi koristi bila mašina za veš. Dodaje da bi joj i polovna mašina za veš dobrodošla, ali i električni šporet koji, takođe, nema.
Stanarevići kažu da nikada nisu mogli ni zamisliti da će tražiti pomoć od drugih, te da ih je nebriga države za starije i bolesne, prislila i na taj čin.
„Humana Srpska“ pokrenula akciju
Akciju prikupljanja pomoći za Stanareviće organizovala je Fondacija „Humana Srpska“ iz Banjaluke.
-Materijalne donacije, u vidu hrane i sredstava za higijenu mogu se dostaviti u prostorije fondacije, dok se novčane uplate mogu vršiti na žiro račun Fondacije “Humana Srpska” u NLB banci 5620998136875370 uz naznaku za Stanareviće- kaže Valentina Kecman, predsjednica UO ove Fondacije.
EuroBlic