Goran Stojić (46), vlasnik jedine registrovane dimnjačarske radnje u Prijedoru, posljednjih dana ima pune ruke posla.
Za „EuroBlic“ priča da je lijepo vrijeme u oktobru išlo u korist ovom tradicionalnom zanatu.
– Svaki radni dan smo na krovovima, čistimo dimnjake u Prijedoru, Kozarskoj Dubici, Kostajnici i Novom Gradu. U Prijedoru najviše imamo posla, a u ostalim opštinama najčešće čistimo dimnjake na zgradama i preduzećima, jer ne bismo mogli stići očistiti i dimnjake kuća – objašnjava Stojić.
Budući da je dimnjaka mnogo, a Stojić jedini dimnjačar u gradu na Sani, prije četiri godine zaposlio je jednog radnika.
– On je obučen za ovaj zanat, a sada sam još jednog počeo da obučavam, pa ćemo vidjeti kako mu ide i da li se plaši visine. Ako bude prošao obuku i njega ću prijaviti – kaže on.
Dodaje da ljudi izbjegavaju da registruju dimnjačarsku radnju, jer onda moraju savjesnije i odgovornije raditi svoj posao.
– Mislim da se sada više pažnje posvećuje ovom pozivu. Počele su i lokalne zajednice da vode računa o tome da imaju bar jednog dimnjačara, počev od nove opštine Stanari, koja je jednog čoveka poslala na obuku u Prnjavor i on je tamo učio skoro godinu dana – priča Stojić.
Kaže da je zanat učio od majstora Vice Savića, koji je nakon 40 godina dimnjačarskog posla otišao u penziju.
– Ja sam ovaj posao učio pet godina, i tek onda sam polagao za dimnjačara u Beogradu i stekao licencu za ovaj poziv. Osim u Beogradu, mislim da se još jedino u Zagrebu može polagati za dimnjačara u našoj blizini – priča on.
Dodaje da posao dimnjačara, koji radi već 12 godina, za njega nije mnogo težak.
– Kada se nešto voli onda se sve može odraditi. Svaki je posao na svoj način i težak i opasan, nije moj opasniji od ostalih, i sve zavisi kako se prilazi tom posla, ali dimnjačari moraju da vode računa o svojoj sigurnosti zbog visine – objašnjava Stojić.
Posebno opasnih situacija nije imao u ovom poslu čiji je sastavni dio i svakodnevno udisanje prašine.
– Jako je prljav posao, a od prašine se teško zaštititi, i teško je raditi pod zaštitom, jer se još više napreže organizam. Nisam se još kontrolisao kod ljekara, ali vidjećemo – priča uz osmijeh ovaj dimnjačar.
Ističe da je pohvalno što su čišćenje dimnjaka, pored vlasnika kuća, počeli ozbiljno da shvataju i stanari zgrada.
– Sada su i ljudi odgovornije prihvatili činjenicu da se dimnjaci moraju redovno čistiti, jer je to bitno za bezbjednost svih. Sada više problema imamo zbog vanjskih uticaja, kao što je nizak vazdušni pritisak i pojava stršljena koji su svoja gnijezda formirali tokom ovog jakog ljeta, ima i pčela u dimnjacima, jer oni tek krajem oktobra izlaze iz dimnjaka – tvrdi on.
Dodaje da mu prija narodno vjerovanje da dimnjačar donosi sreću. Ljudi se svakodnevno na ulici, kada ga ugledaju, uhvate se za dugme.
– Sada mi je to normalna pojava, osmjehnem se i idem dalje. Mnogi očekuju previše od toga, sreća je kada taj dan prođe sve kako treba, samo nam treba zdravlja i biće svega onda – zaključuje Stojić.
Čišćenje dimnjaka 15 KM
Dimnjačar Stojić kaže da je godinama ista cijena čišćenja dimnjaka. Čišćenje dimnjaka je 15 KM. Sama finansijska situacija u društvu diktira i moju cijenu, ali sve se teže uklapati u to. Međutim vodim se time da ću imati manju zaradu, ali biće više posla – kaže on.
EuroBlic