Osamdesetosmogodišnja Gope Rizvančević iz Hambarina ne predaje se godinama i starosti.
Veoma je pokretna i živahna, a sama sadi i obrađuje baštu, jer kako kaže “ne bi znala šta bi od sebe da ne radi ništa“. Puna je duha, voli putovati, do sada je obišla mnogo stranih zemalja, a svaki dan kuha ručak, jer kaže da je domaće najslađe.
Izrodila je desetoro djece, od kojih je osmoro živo. Jedan sin je u 43,. godini umro od karcinoma, dok su suprug i drugi sin stradali u minulom ratu. Najveća joj je radost, priča za Anadolu Agency (AA) kada dođu svi u posjetu, sa unucima i praunucima, pa joj tada kaže srce igra od radosti. Gope ima 26-oro unučadi i 19-oro praunučadi.
Starica Gope je rodom iz Skucanog Vakufa, a skoro cijeli život je provela u Hambarinama, gdje se udala u Rizvančeviće.
“Preživjela sam dva rata, svašta sam preživjela, ali eto dao mi opet dragi Bog da živim. Rodila sam sedam sinova i tri kćerke. Jedan mi je sin umro sad u januaru, a jedan je nestao na Vlašiću, poslije smo ga našli. Izgubila sam tada i muža. Mnogo me je to potreslo“, priča starica Gope.
Voli turske serije
Staricu redovno obilazi sin koji živi u Sanskom Mostu i Gopin unuk Irnes, koji je neizmjerno voli. Kod nje je ekipa Anadolu Agency zatekla i sina koji radi u Njemačkoj, ali koristi svaku priliku da dođe i obiđe majku.
“Unuk me često vodi u grad. Volim ići u prodavnicu razgledati šta ima. Odvede me na ćevape i uvijek me pita šta bih voljela pojesti. Nemam ja baš neki apetit, ali eto volim ćevape”, kaže u razgovoru za Anadolu Agency ova simpatična starica.
Ističe da je i ovog ljeta imala plodove iz vlastite bašte, jer voli da to da radi.
“Iznesem ja klupicu, pa pomalo. Imam penziju, djeca mi pomažu i mogu ja sve kupiti, ali eto meni je ćeif da imam da uberem svoje što posadim. Opet mi je Bog dao neku snagu i moć. Imam ja sve i nikad mi nije bilo bolje u životu, ali nikad mi i nije bilo teže. Duša me boli za djecom, mada dolaze kad god mogu. Ali šta ću, takav je život. Imam unuka Irnesa, pomaže mi ako mi nešto treba, a i ja ponešto uradim, branim se“, kaže kroz smijeh nana Gope i dodaje da nigdje u okolini više nema niko živ njenog godišta i kaže da joj je jako žao zbog toga.
Nana iz Hambarina ima 26-oro unučadi i 19-oro praunučadi, a u šali i kroz smijeh kaže da ima i ćuku, kojeg takođe broji da je kao familija.
Priča da kada tokom ljeta dođu unuci i praunuci i djeca, svi hoće da budu kod nje, pa, kako kaže, kuća bude puna kao košnica. Ističe da je svi maze i paze i priznaje da su joj to najljepši trenuci. Nana Gope kaže da voli gledati turske serije.
“Gledam, a i čitam, malo slabije čujem, ali eto dok ne odgledam seriju ja ne ustajem. Najviše volim gledati „Elif“, ali gledam i druge, ali da su turske. Volim i fudbal. Znam ja sve fudbalere. Volim Džeku. Pa navijam za “naše“, a kad oni ne igraju, onda navijam za Hrvate“, priča Gope.
Oduševljena Istanbulom
Kaže da zna da je funta najjača valuta, a proputovala je puno svijeta, osim Amerike. Tamo, kaže nije bila. Gope je bila u Belgiji, Francuskoj, Njemačkoj, u Engleskoj je bila četiri puta, a putovala je avionom. Posjetila je prošle godine i Istanbul.
“Istanbul je čist i prelijep grad. Ima tamo i Bosanaca. Fino mi je bilo. Putovala sam iz Sarajeva avionom. Svašta su mi tamo nakupovali. Lijep je svijet, a i Njemačka mi se jako sviđa, tamo sam živjela tri godine“, navodi Gope za Anadolu Agency.
Gopin sin Hasan Rizvančević živi u Sanskom Mostu, ali sa sinom često dolazi kod majke. Kaže da je majka pokretna, ali da joj kada treba odu u kupovinu, odvedu je kod ljekara. Majka kaže voli putovati, pa često koriste priliku da je negdje odvedu, a uskoro imaju namjeru da idu kod Gopine kćerke u Zagreb.
Suad Rizvančević, srednji Gopin sin živi u Njemačkoj kaže da koristi svaku priliku da posjeti majku. Najteže je kaže krenuti od kuće, jer nikad ne zna hoće li je naći živu kad dođe slijedeći put.
“Ljubav prema majci je najveća. Nas osmoro je živo, a imali smo prelijepo djetinjstvo. Puno djece, jeli smo iz ćase i tepsije. Sve je bilo slatko i sada nosimo prelijepe uspomene na djetinjstvo“, priča Said.
Gopu najviše mazi njen unuk Irnes Rizvančević, koji joj „čita svaku želju iz očiju“. Pomogne joj koliko god može, a najviše kaže uživa u njenim pričama i savjetima koje mu daje.
Nana Gope je omiljena u Hambarinama, pa joj često dolaze komšije i obiđu je. Njen vedar duh svi vole, a često od nje traže i savjete, jer je kako kažu, svaka njena riječ prožeta mudrošću i životnim iskustvom.
Anadolija
