Majstor tekvandoa i sportista koji se upisao u Kuću slavnih u Las Vegasu, Prijedorčanin Veso Arežina (57) već 22 godine uspješno trenira djecu u klubu “Ljubija”.
Članovi ovog kluba su i na skoro održanom Međunarodnom takmičenju u Ljubljani, treći put zaredom osvojili titulu apsolutnog prvaka.
Arežina za “EuroBlic” priča da djeca iz „Ljubije” na takmičenja odlaze puna ushićenja.
– Kažem im da idemo na takmičenje da se opustimo i upoznamo sa drugim sportistima, ali oni kada dođu tamo, ne znaju da gube. Nikada kod njih nema pada u rezultatima, pa su i mene kao trenera time opteretili – tvrdi on.
Ipak, smatra da jačinu kluba ne čine medalje kojih do sada imaju preko 5.000 i pehari kojih je 688. Ističe da je tekvando klub „Ljubija” njegova porodica.
– Ja svoju porodicu držim na okupu, volim tu djecu jer nemam svoju. Međutim, strog sam, i svojim radom sam dokazao da djeca vole disciplinu. Djecu ne možete lagati, dijete vas prihvati ili ne prihvati – objašnjava Arežina svoj rad sa djecom.
Vjeruje da se u današnje vrijeme klubovi brzo osnivaju i isto tako brzo gase, jer treneri žele kvantitet zbog finansijske koristi.
– Treneri ne stignu postići kvalitet, jer ne žele da ulaze u dubinu duše djeteta. Lakše je doći i samo uraditi sat i po treninga, ali kada se vi posvetite svakom djetetu i kada znate njegove probleme i osjećaje, onda se postiže jačina – smatra on.
Poslijeratne godine u kojima je „Ljubija” počela da radi, pamtiće čitav život.
– U Ljubiji su bila djeca izbjegla iz 28 opština. Okupio sam ih u klub, kao i djecu koja su tamo i prije živjela. Krenuli smo iz školske sale, koja nije imala struje. Stavaljali smo svijeće na prozore. Kimone je po cijelu noć šila majka moje supruge od čaršafa koje su neka djeca krala od roditelja, jer se nije imalo ništa 1995. godine – prisjeća se on.
Navodi da su se već naredne godine, sa takmičenja u Vlasenici vratili sa medaljama koje su ujedno prve u poslijeratnoj opštini Prijedor.
Priča da su nakon toga uslijedila brojna takmičenja na koja su djeca išla više gladna nego sita, ali redale su se i nagrade.
Arežina kaže da mu je 2013. godine u Zagrebu na takmičenju prišao Miroslav Brežan, direktor Kuće slavnih za Evropu. On mu je, prisjeća se, rekao da je nominovan za ulazak u Kuću slavnih za tekvando.
– Pitao sam ga hoće li to biti negdje u Hrvatskoj, a on se nasmijao i rekao mi da je to u Las Vegasu – prepričava Arežina.
Ističe da je neposredno pred dodjelu oskara u Las Vegasu, doživio priznanje u Prijedoru, jer su po cijelom gradu bile polijepljene njegove slike na bilbordima.
– Kada sam došao u Las Vegas, kada sam vidio gdje se nalazim, među kojim ljudima i elitom tekvondoa, uhvatio me strah, kao da sam dobio temperaturu. Pitao sam se zašto ja, a odgovor je bio „neko prati vaš rad“. Novinari su zaslužni, jer su pratili sve što sam radio od 1996. i da nije bilo novinara ne bi se čulo za mene – smatra on.
Arežina je inače rođen u Sarejevu gdje je kao dečak počeo da trenira fudbal, potom boks i na kraju se opredijelio za tekvando koji je bio novi sport na našim prostorima.
Po blagoslov u Klisinu
Pored sporta koji razvija prave ljudske vrijednosti, Arežina smatra da i vjera u Boga otkriva pravi put za čovjeka.
– Nismo otišli nikada na takmičenje, a da prije toga nismo otišli po blagoslov u manastir Klisinu. Ja sam u ovom manastiru oko godinu i po dana pomagao u oltaru, dok je tu bio samo otac Vasilije i dolazio je tadašnji episkop bihaćko-petrovački Hrizostom – priča on.
EuroBlic