Miladin Cvijić jedan je od istinskih heroja današnjice! Branivši otadžbinu u ratnom vihoru, 1992. godine, nakon teškog ranjavanja ostao je bez obje noge. Ipak, volja za životom njegovo srce učinila je jačim od čelika!
Borac tada, ali i danas – nije se predao. Naprotiv, savladao je sve prepreke, a na uspjesima bi mu pozavidjeli mnogi.
Na korak od smrti, tada 23-godišnji mladić, prepušten na milost i nemilost sudbini, nije posustao. U najtežim trenucima, teško ranjen, znao je da zbog onih koji su ga kod kuće čekali – mora preživjeti. I uspio je!
“Čovjek u tom momentiu ne zna šta se dešava. Tek kasnije, kad to sve prođe, kad sam se probudio u bolnici onda je došlo ono, što nije bar jedna noga, ali prihvatio sam ja to, lako sam prihvatio”, naveo je Cvijić.
Tada je za Miladina počeo novi život, ali i borba, iz koje svih ovih godina izlazi kao veliki pobjednik. Pokrenuo je posao kojim je prehranio porodicu i školovao djecu, a danas se, kaže, povukao i živi od penzije i invalidnine. Bilo je teško, ali volja za životom rušila je sve prepreke.
“Јa kažem da sam hiperaktivan, važno je samo prevazići ovo. Prevazići to da si ostao bez dijelova tijela, to da prevaziđeš i da ideš normalno”, istakao je Cvijić.
On je čovjek koji ne zna za neuspjeh. Aktivno se bavi ribolovom, ali i sportom. Skoro dvije decenije predsjednik je i aktivni član “Kozare”, prijedorskog odbojkaškog kluba za invalide.
“Samo naprijed i naprijed. Nikad se ne predavati i nikad ne dozvoliti da te neko naziva invalidom, i tako dalje. Nisaminvalid, šta on može raditi što ja ne mogu?! Јedino ne mogu da trčim, ali ja ću kolicima s njim”, zaključio je Cvijić.
Za Miladina, poraz nikad nije bio opcija. Živ je, kaže, samo iz jednog razloga – jer je vječiti borac, koji nikad ne odustaje!
RTRS