Marko Pavić kao predsjednik treće po snazi političke partije u Republici Srpskoj teško da će sebi ikad oprostiti dvije greške u političkom životu. Prvu što je stvorio Adama Šukala, dajući mu mjesto na kompenzacionoj listi i omogućivši mu da, sa 260 glasova, uđe u parlament. Drugu što je dao krila Nenadu Stevandiću, ustupajući mu svog poslanika Duška Ivića da napravi klub u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Iz tog kluba Stevandić će potom osnovati i svoju stranku koja se sada širi, ali to čini i na štetu DNS-a.

Dan uoči jučerašnje sjednice Skupštine grada Prijedora, posljednje redovne u ovoj kalendarskoj godini, konferenciju za novinare u Prijedoru je održao Stevandić, predstavio svoje članove preletače iz drugih stranaka, pokazao prostorije stranke, ali i izjavio nešto što nije bilo planirano u zvaničnom dijelu obraćanja medijima. Redakcija zamisli.ba u posjedu je snimka čiji transkript ovdje donosimo.

Stevandić: “Ovo je Nenad Đenadija, Kostajnica.”
Đenadija: “Pa ja jesam i jedini odbornik u ovoj izbornoj jedinici.”
Stevandić: “Nisi jedini.”
Đenadija: “Je l’? Pa, ko je?”
Stevandić: “Starčević.”

U vrijeme održavanja presice, Predrag Starčević bio je u susjednoj prostoriji, ali bi se sklanjao od novinara i kamera svaki put kad neko otvori vrata. Juče, na sjednici Skupštine grada Prijedora, Starčevića pitam zašto se krije dan ranije na presici Ujedinjene Srpske. Kaže ne krije se, nego je otišao čestitati svom drugu Mejakiću (koji je iz PDP-a prešao kod Stevandića i vršilac je dužnosti predsjednika prijedorskog odbora ove stranke). Pitam kako nije prešao kad je Stevandić to rekao, doduše po završetku konferencije za novinare, ali su diktafoni i kamere još bili uključeni. Odgovara kontra pitanjem zašto onda to nije objavljeno. Evo, objavljeno je.

Predragu Starčeviću ovo ne bi bilo prvo prelijetanje. Nedugo nakon lokalnih izbora 2012. godine, kada je u lokalni parlament ušao kao kandidat SDS-a, prelazi u DNS. Kao kandidat DNS-a na lokalnim izborima 2016. godine takođe dobija mandat, a sada će vrijeme pokazati da li je u pravu on koji tvrdi da nije prešao u US ili Stevandić koji tvrdi suprotno. Bilo kako da bude, Starčević je jedinstvena pojava u našoj skupštini. Na kandidatskim listama bude posljednji, a uvijek prolazi. Nikad ga novinari ni za šta ne pitaju, jer ne znam da li sam više od jednog puta čula da se javio za riječ u svojih više četverogodišnjih mandata. Vlasnik je lanca apoteka i odbornički dodatak od oko 500 KM sigurno mu nije motiv da bude odbornik. Nema političkih ambicija, te je i taj motiv isključen. Juče mu zanimljivo, valjda, što sam ga išta pitala, pa prilazi svaki čas, smješka se, komentariše. Pokazuje na klub SDS-a, kaže tamo će on, tamo mu je sigurnih pet hiljada glasova. Ne možeš tamo, tamo si već bio. Ali, šta te briga, imaš ti svoje mehanizme, i da na listi SDA budeš, i to posljednji, proći ćeš. Jedino se pitam da li si ti sada taktika DNS-a da te stave na listu US-a, da ti budeš taj koji će iz te stranke ući u skupštinu i tako onemogućiti da prođe neko drugi njihov (teško je očekivati više od jednog mandata za početak). Ma, to je naučna fantastika, odgovara.

Pitam drugog odbornika DNS-a, čije se ime pojavljivalo u medijima kao jedno od onih koji napuštaju ovu stranku i prelaze u Stevandićevu, a on mi spreman i prespreman odgovara da od toga nema ništa, da ništa nije istina, da je sve u najboljem redu. Manje bi bio sumnjiv da je odgovorio nešto kao eto bilo je neke priče, ma bilo šta, samo ne da je sve u najboljem redu. Jer je njihov predsjednik Pavić poznat po tome što sve što se da riješiti bez medija rješava, pogotovo unutarstranačka pitanja. I kad je on takav prije mjesec i po dana, nikakvim povodom, dao intervju lokalnim sedmičnim novinama, ko god ga i površno poznaje zna da ga je dao da članstvu pošalje poruku da sve zna šta se dešava i da šansu da ostanu u stranci bez posljedica. “Ipak, moram reći da se u posljednje vrijeme pokušava destabilizovati situacija u Prijedoru i to kroz kupovinu odbornika, kroz pokušaje stvaranja nekih sukoba među članovima DNS-a i kroz ubacivanje Nenada Stevandića kao nekog faktora u Prijedoru koji angažuje naše odbornike”, rekao je tada Pavić. A zna se da on ne daje intervjue osim za Novu godinu, Dan grada i izbore. I da ga posebno ljute oni koji, prema njegovim riječima, imaju manje godina života nego on godina radnog staža.

Dužnost gradonačelnika Prijedora Pavić je obavljao 12 godina. Dogovarajući skupštinsko djelovanje, uvijek je insistirao na podršci za budžet i za izvještaj o radu gradonačelnika. Za ostalo više-manje, ali na ova dva dokumenta je bio izuzetno osjetljiv i najsretniji bi bivao kada bi za njih imao jednoglasnu podršku. Juče se nije mogla očekivati jednoglasna podrška, ali sa 20 za budžet je prošao glatko. Protiv su bila četiri odbornika SDS-a (peti, Ratko Stojić, nije bio prisutan), dva odbornika PDP-a i jedan odbordnik DF-a. Prošao je budžet i bez velike rasprave, bez ijednog jedinog amandmana ovih 20 što su glasali za, ali sa više pauza nego ikad prije, čini mi se. Poslije one pauze koju je tražio SNSD, novoizabrani predsjednik gradskog odbora ove stranke Saša Bursać mimoilazi se ispred sale sa gradonačelnikom Milenkom Đakovićem koji je i predsjednik prijedorskog DNS-a. Gdje si predsjedniče, jedan drugom. Kao njihovi lideri što se vole oslovljavati sa gdje si care.

Predsjednik prijedorskog SDS-a Milan Tubin sjedi ispred mene. Prijetio s mjesta nećete još dugo. Mi iz opozicije, kaže, imamo 15.000 glasova i da nijedan naš amandman ne prođe. Da je Pavić u sali odgovorio bi mu da mora osvojiti malo više od toga da bi pisao budžet ili na njega uticao.

Isti taj Tubin u aktuelnom času postavlja pitanje o klizalištu, gorljivo kao da se radi o životnom problemu ovoga grada. Gorljivo obrazlaže kako su bila dva ponuđača i kako je izabran pod jedan skuplji, pod dva koji nije iz Prijedora. A ne kaže da taj koji nije izabran je već vodio klizalište jedne godine u Celpaku, pa ga nije uspio održati. Gorljivo navodi i da ponuđaču nije obrazloženo zašto nije odabran. A pod jedan ili ne zna da je privatno preduzeće “Mira” biralo izvođača ili pod dva zna, ali ne zna da privatno preduzeće nije dužno to obrazlagati. Dalje, malo populizma. Kupiće SDS sve klizaljke samo da klizanje bude besplatno. Pa mu na to niko ništa ne odgovori. Pa on opet isto pita, još gorljivije, pristaje li se na prijedlog SDS-a. Opet ignorancija. Na pauzi nakon usvajanja budžeta, izjavu novinarima daje odmah poslije gradonačelnika. Gradonačelnik se povlači sa mjesta za stajanje pred kamerama da njemu ustupi mjesto, ali ne odlazi sve dok ovaj ne zvarši sa izjavom. Nigdje one gorljivosti. Kad se završi ta pitoma, meka izjava, Đaković se okrenu i siđe u svoj kabinet.

Jedna od odbornica SDS-a, a obje su mlade, usuđuje se govoriti o Željeznicama. Maši nadležnost, jer lokalna zajednica je nema, a pošto adresira na stranku čiji kadrovi su i na čelu ovog javnog preduzeća i na čelu Ministarstva saobrćaja i veza (rekla je saobraćaja i tehnologija, pa pitala onu do sebe je li se tako zove ministarstvo), ne znam da li zbog svojih godina zna za neka druga imena i stanje u ovom preduzeću do 2006. I još pita da li će grad pokazati brigu prema radnicima Željeznica kao prema radnicima rudnika. Ona bi da udara ispod pojasa, ali ne ide joj, jer nisu to ni na koji način teme za poređenje.

Jedan drugar iz onih klupa lijevo gdje sjede posmatrači pita me šta je s ovom opozicijom, kako je ovdje lako biti konstruktivan, koliko samo ima materijala “za razvaliti”, a vidi njih. Pitam jesi li im čuo ključne izjave: “Meni je drago da sam u opoziciji i da mogu govoriti sve što narod misli”. Odmah se zapikao da tako neće govoriti ako/kad jednog dana bude na vlasti. Upravo kao što ne govore ni ovi što su sada.

Zamisli.ba