Komisija za određivanje i promjenu imena ulica i trgova na području grada Prijedora uputila je nedavno javni poziv zainteresovanima da pošalju svoje prijedloge imena za 50 novih ulica i prijedloge novih naziva za 40 ulica kojima će biti promijenjena sadašnja imena, što znači da se po treći put i posljednjih 25 godina bavimo imenovanjima i preimenovanjima ulica u ovom gradu.

„Prema utvrđenim kriterijumima, ulice i trgovi mogu nositi imena ličnosti iz nauke, kulture, zdravstva, prosvjete, sporta i lica koja su doprinijela razvoju grada. Imena se mogu davati po ličnostima, datumima i pojmovima vezanim za antifašističku borbu i za istoriju naroda RS i BiH. Pritom se mora voditi računa o zastupljenosti svih naroda i nacionalnih manjina u gradu, a predviđeno je da se mogu nazvati i rednim brojevima i geografskim pojmovima“, kazao je predsjednik Komisije Milenko Radivojac i napomenuo je da je Komisija, kojom je predsjedavao i u prethodnom mandatu, imenovala tada 130 ulica, mahom u izbjegličkim naseljima.

Javni poziv je otvoren do kraja februara, a Komisiji prijedloge mogu podnijeti svi: udruženja, grupe građana, savjeti mjesnih zajednica, predstavnici nacionalnih manjina, političke stranke, vjerske zajednice, ustanove i druga pravna lica, odbornici u Skupštini grada i gradonačelnik.

Predstavnici više nevladinih organizacija i političkih stranaka nisu znali za javni poziv i mišljenja su da je trebalo da bude objavljen i preko elektronskih medija, a ne samo u lokalnim sedmičnim novinama i na zvaničnom sajtu gradske uprave. Neki tvrde da se to uradilo namjerno, da bi što manje prijedloga i stiglo, podsjećajući na sličnu praksu prilikom prošlogodišnjih izbora za savjete mjesnih zajednica, gdje su se, prema njihovim riječima, i predizborna kampanja i predlaganje kandidata odvijali u uskom krugu ljudi, a da su građani samo pozivani na glasanje.

Ne treba sumnjati da će se većina onih koji saznaju za javni poziv uspjeti organizovati i uputiti Komisiji svoje prijedloge. Kako je 2018. izborna godina, to se posebno odnosi na političke partije kojima je ovaj javni poziv došao k’o kec na desetku, jer će ga iskoristiti da pokažu, po ko zna koji put, svoje rodoljublje i za očekivati je da će se na sjednici Skupštine grada, na kojoj se bude raspravljalo o prijedlozima, voditi burna rasprava.

Radivojac je naglasio da će se svaki prijedlog koji bude ispoštovao kriterije i koji bude potrkrijepljen jakim argumentima, razmotriti i da se neće žuriti sa odabirom prijedloga koji će se ponuditi Skupštini na usvajanje. Prije četvrt vijeka se tadašnjoj opštinskoj vlasti itekako žurilo da izbriše ne samo iz užeg, već i šireg dijela grada, nazive ulica, trgova, škola, ustanova i preduzeća koja su nosila imena narodnih heroja iz NOB-a, imena državnika i političara iz bivšeg sistema, imena koja su u to vrijeme bila nepodobna, čime je grad izgubio svoju prepoznatljivost i dušu.

Trebalo bi prostora znatno više od ovdje raspoloživog da se nabroje oni čija su imena izbrisana. Spomenućemo samo trojicu mladića – Kozarčanina Radu Kondića, Prijedorčanina Esada Midžića i Ivu Lolu Ribara. Po Kondiću je ime nosila jedna mala ulica u samom centru grada, a sada je to Miloša Obrenovića. Prijedorska gimnazija nosila je ime Esada Midžića, a sada nosi ime Svetog Save. U foajeu ove škole nalazi se Midžićeva bista. Kada smo prije par godina anketirali tadašnje gimnazijalce, većina ih je odgovorila da ne znaju čija je niti da znaju po kome je njihova škola ranije nosila naziv. Ulica u centru grada koja je nekad nosila ime Ive Lole Ribara, sada se zove po Nikoli Pašiću.

Prijedorom je tokom rata kružila priča, a i sada se ponekad spomene, da su Prijedorčani, pripadnici Vojske Republike Srpske, spriječili da se ukloni spomenik doktoru Mladenu Stojanoviću, komandantu kozarskih partizana i čovjeku koji je za života ušao u legendu. Prema ovoj priči, vojnici koji su bili na Gradačcu, čuvši šta se sprema, priprijetili su da će se povući sa položaja i doći u Prijedor da provjere šta se to događa u njihovom gradu.

Pokazala su se utopističkim očekivanja da će sa smjenom ratne i poratne SDS-ove vlasti u Prijedoru i dolaskom SNSD-a, a potom DNS-a, koji su na vlasti od 2000. godine, neka od izbrisanih imena vratiti pojedinim ulicama, a sada gotovo da nema onih koji se nadaju da će se išta novo dogoditi i nakon najavljenog najnovijeg imenovanja i preimenovanja.

Iako zvanično izmijenjenih naziva, mnoge ulice čuvaju table i sa novima i sa starim imenima: glavno šetalište nekada Maršala Tita – danas Kralja Petra prvog Oslobodioca, nekadašnja JNA – sadašnja Aleksandra Karađorđevća, bivša Moše Pijade – trenutno Jovana Raškovića.

Kako se u jednoj lokalnoj zajednici ne mogu nalaziti dvije ulice istog naziva – takvih na teritoriji grada Prijedora ima 40 – prednost da zadrži dosadašnji naziv daće se onoj ulici koja je ranije izgrađena i ranije dobila svoje ime odnosno čije se ime odomaćilo i postalo dio svijesti građana. Primjer su Kozarac i Omarska u kojima se nalaze ulice koje kao i ulice u Prijedoru nose imena Mladena Stojanovića i Vuka Karadžića.

Prijedorski parlament je lani donio odluku da se i po živim osobama mogu davati imena ulicama i trgovima, iako je time ustvari samo normirana već primijenjena praksa – u Prijedoru već postoji ulica koja nosi naziv grčkog dobrotvora arhimandrita Parteniosa.

Na jednoj zgradi u jednoj ulici, kojoj će se vjerovatno mijenjati naziv, godinama stoji grafit ULICA ŽRTAVA TURBOFOLKA. Možda i ovo bude nečiji prijedlog.

Zamisli.ba